„Čekanje je mučno“
Naslov „Ghetto Report“ kolumne za ovu sedmicu će sigurno zvučati poznatno svim iole ozbiljnijim slušaocima rap muzike naših govornih područja. Blokovski aka Kajblo spiriT je 2005. godine izbacio jedan prilično kvalitetan i inovativan mixtape pod ovim nazivom i ukoliko ga do sada niste provjerili preporučujemo vam da to uradite. Carski Rez, etiketa pod kojom je mixtape objavljen pored Blokovskog ima još dosta kvalitetnih izvođača i objavljenog materijala tako da sigurno nećete pogriješiti ukoliko odlučite posvetiti im zasluženu pažnju.
S obzirom na važnost muzičkog događaja o kojem će te slušati i čitati u ovom šestom izdanju „Ghetto Reporta“ odlučili smo da mu posvetimo čitavu kolumnu. O hapšenju Ive Sanadera ste sigurno dosta čuli, a s obzirom koliko je čekanje da se kod nas desi nešto slično zaista mučno, svima nam je potrebnije čuti nešto ipak malo pozitivnije.
Kada govorimo o producentima koji su ostavili najveći trag na stvaranje muzičkih podloga preko kojih su talentovani i oni manje talentovani mladi afroamerikanci izražavali svoja osjećanja, društevene kritike, snove i maštanja o nikad dostignutim materijalnim bogatstvima, čistu šovinističku mržnju i opšti hedonistički pristup životu, jedno ime će za većinu poklonika kulture sigurno stajati prije svih ostalih. Iako je većini ekipe Srednjeg Prsta ovaj nesporno talentovani muzički gigant po kvalitetu daleko ispod jednog RZA-e, Premiera ili recimo Madliba, njegov uticaj na razvoj rap zvuka i njegov komercijalni uspjeh se jednostavno mora poštovati. Masni synthovi i bubnjevi koji će razdrmati i natjerati na benganje i najuspavaniji plesni podij, kultna ličnost iza jedne od najvećih rap grupa ikada, čovjek koji je otkrio komercijalno najuspješnije izvođače ove muzike i koji je odgovoran za najekstravagantniji rap label u historiji gangsta rapa. Dame i gospodo, sigurno znate o kome govorim, Andre Young aka Dr. Dre!
Pokušati prepričati sve važne momente i spomenuti sve hitove u karijeri ovog čovjeka prosto ne možemo uraditi jer bi nam za to trebale tri emisije, ali ono što možemo jeste secirati njegov prvi single sa predugo očekivanog „Detox“ albuma. „Kush“ sa Snoop Doggom i Akonom napokon nakon toliko pokušaja i navodnih singleova koji nisu uspjeli zainteresovati nikoga je vani, a dobili smo i video spot za ovu stvar koji više djeluje kao filmski hit „Inception“ nego kao bilo koji drugi rap video posljednjih godina. Novac uložen u ovaj album nikako nije upitan, vrijeme takođe, pregršt istaknutih imena koja su surađivala sa Doktorom i sva moguća rap elita za mixetom bi trebala da nam garantuju barem dovoljno kvalitetan rap album za razaranje klubova narednih nekoliko godina, ali da li je to zaista tako?
Sudeći prema prvom singleu takva sudbina „Detoxa“ je moguća, ali da li je i zagarantovana?
Svakako da ne.
Beat je dobar i bubnjevi savršenom preciznošću Doktorovog skalpela pogađaju tačno u centar za totalno mahnitanje u klubu, ali je isto tako prenatrpan u svakom smislu te riječi. Od piano nota, truba, synthova, stringsa, perkusija...poželite neki zvuk i uz malo ozbiljnije preslušavanje će te ga vjerovatno pronaći u ovoj pjesmi. Čini se da je većina kritičara koji su prognozirali da će nakon toliko vremena provedenog u radu na ovom albumu Doktor izgubiti osjećaj koliko je zapravo rap muzika najučinkovitija u svojoj brutalnoj minimalnosti i skromnosti u muziciranju bila upravu.
Upustiti se u neku ozbiljniju analizu lirike pjesme bi bilo krajnje neozbiljno s obzirom da pjesma govori o marihuani i to na jedan prilično banalan i jednostavan način. Andre Young prema vlastitom priznanju nije želio da ova stvar bude prvi single jer je jedina koja je posvećena ovoj tematici, ali često izvođači o tome i nemaju pravo glasa. Slušati čovjeka dovoljno starog da većini svojih slušaoca može biti otac dok repa o tome kako puši travu i nije baš nešto čime se ova pjesma može pohvaliti. Dre uz svo čudo najboljih ghostwritera nije uspio roknuti iznad prosječan verse, dok je u Snoopovom priča toliko puta prožvakana da to jednostavno nije ni moglo zvučati interesantnije.
Daleko najgori dio ovog singlea je svakako iritantni robotizirani Akonov glas koji je prije nekoliko godina možda na trenutke i bio intrigantan, ali danas to više nikako nije. Čak i najtvrdokorniji zaljubljenici u komercijalno orijentisani rap zvuk teško da će pronaći neko zadovoljstvo slušajući refren. Prosto je nevjerovatno da je nakon svih ovih godina iščekivanja Dre za prvi single od svih mogućih RnB izvođača odabarao Akona?!
S druge strane, najbolji i najpamtljiviji dio je Nate Dogg sa „Hold up, wait a minute, let me put some kush up in it“ i teško je ne pomisliti koliko bi kvalitetnija pjesma bila da je i sam refren prepušten ovom čovjeku. Dreovi raniji kultni albumi su u jednu ruku takvi jer su bili puni fascinatnih dionica dobro provjerenih gostiju. Kapa dole za Natea i nadamo se da će se čovjek uspjeti oporaviti od teškog fizičkog stanja u kojem se trenutno nalazi.
Da će se na „Kush“ lomiti kukovi širom zemaljske kugle, hoće. Da će „Kush“ postići određeni komercijalni uspjeh, hoće. Da je „Kush“ dobra najava i da nas je navukla da iščekujemo pomalo i zaboravljeni „Detox“, nikako. Da će „Detox“ ukoliko bude ovako zvučao biti nova polazna tačka za rap muziku i da će uspostaviti ponovnu dominaciju Zapada, apsolutno ne.
Ipak, ne treba sumnjati da plemeniti Doktor ima još neki trik u svom prašinom prekrivenom rukavu i da ništa nije nemoguće. Barem se još uvijek možemo nadati da nije.
0 comments:
Post a Comment