Srednji Prst Podcast

Download 27.12.2010.

Deseto izdanje.

Ghetto Report 7 (27.12.2010.)

„Pokušaj prvi“

Na platou ispred dvorane Mirza Delibašić na Skenderiji u 16.30 sati došlo je do pucnjave u kojoj je N. H. iz Sarajeva pucao na policajce, potvrđeno nam je iz Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo. (izvor: sarajevo-x.com, 16.12.2010.)

Koliko je situacija u glavnom gradu Bosne i Hercegovine izmakla kontroli dobro je poznato svim njegovim građanima. Teško da prođe i jedna sedmica da rubrike crne hronike nisu pune članaka o pucnjavama, pljačkama, ubistvima i pokušajima istih. U „Ghetto Reportu“ ove sedmice upravo govorimo o jednom takvom pokušaju koji je uspio zaprepastiti sve nas prilično oguglale na takva dešavanja.

Pucati u centru grada je loše. Pucati u centru grada na policajca je jako loše. Pucati u centru grada na policajca iz automatske puške i teško ga raniti je dovoljno loše da vam zauvijek promjeni život i osudi vas da ostatak života provedete odbačeni od običnog naroda. Željeli to ili ne tada svoje mjesto jedino možete naći u kriminalnom podzemlju zajedno sa onima koji su svjesno ili nesvjesno u životu odabrali isti put. Kada pogledate godišta momaka koji se terete za ovaj akt (1989. i 1990.) onda znate da takve odluke koji određuju ostatak života sigurno ne treba donositi u ranim dvadesetima.

Srednji Prst nikada nije bio medij koji pretjerano moralizuje ili osuđuje i donosi zaključke o bilo čijim postupcima bez da ima jasan i precizan uvid u stvarno stanje stvari. S obzirom da je u ovom slučaju to nemoguće jer niko od nas nije uposlenik Ministarstva unutrašnjih poslova ili ne daj Bože doušnik od takvih komentara ćemo se suzdržati. Nepošteno bi bilo ne istaći činjenicu da većina nas uopšte nema pozitivno mišljenje o čuvarima reda u našoj državi i da je veliki broj situacija u kojima bi svakome normalnom palo na pamet da uradi nešto slično, ali prema svemu onome što mi znamo o ovom događaju ovdje nije riječ o nikakvoj nepravdi ili pretjeranoj upotrebi sile ruke zakona.

Bijesni momci vrlo vjerovatno nesvjesni svojih postupaka plus još bijesnija oružja koja ne mogu kontrolisati sama sebe. Rezultat, još jedna gradska tragedija i još jedan mladi život koji se obilježio za sva vremena. I dalje želite bili slijedeći?

„Pokušaj drugi“

U vremenu kada je rap muzika gotovo dotakla dno u komercijalnom smislu i kada rijetko koji izvođač može dostići brojeve prodatih albuma koji su prije samo par godina bili smiješni i smatrali se neuspjehom jedno ime uspjelo je da se izdigne iznad svega toga. Lil Wayne je jedan od onih koji su svoj pravi komercijalni uspjeh dostigli tek onda kada to gotovo niko drugi nije bio u stanju učiniti. Bez obzira da li se radi o provjerenom izvođaču koji svoju karijeru gradi godinama ili o novom licu koje samo na kratku uspije privući pažnju publike, brojevi danas jednostavno nikome ne idu u prilog. Osim malom Wayneu naravno.

Nakon što je neumornim radom pokorio sve moguće liste prodaje i popularnosti i svoj vers dodao na svaku dobru, a realno i manje dobru pjesmu, Wayne je otišao na zasluženi odmor. U zatvor Rikers Island u New Yorku. O zatvorskoj kazni, samo puštanju na slobodu, famoznom „The Carter“ dokumentarcu, suradnji sa Drakeom i svim mogućim i nemogućim istinama i mitovima vezanim za ovog talentovanog repera svi sve znaju i nema nikakve potrebe to ponavljati.

Ono o čemu u sedmoj izdanju GR-a govorimo jeste prvi single sa četvrtog izdanja kultne „Carter“ serije albuma koji je pušten na net prije par dana. „6 Foot 7 Foot“ sa Corey Gunzom je potresla rap svijet kako to samo Marsovac može i Funkmaster Flex koji je dobio čast da stvar premijerno vrti je potrošio desetine bombi. Nakon „Kusha“ Dr.Dre o kojoj smo govorili u prošlom izdanju na redu je i nova stvar o kojoj svi pričaju.

Pjesma je najavljena kao „A Milli“ za 2010. godinu i to na steroidima. To je trebalo da znači da će stvar biti veća bomba i da će nas pokositi kada je čujemo. Kao što ljudi na steroidima nisu ništa bolji, pametniji pa čak ni jači od nas običnih i normalnih tako ni „6 Foot 7 Foot“ apsolutno nije u rangu pomenutog klasika. Bangladesh, producent odgovoran za ovaj beat producirao je mnoge odlične stvari, između ostalog i „A Milli“, kao i „Lemonade“ Gucci Mane. Ovaj put nažalost dobili smo generečinu kopiju već spomenute pjesme sa „Carter 3“ i prilično inspirisanog, ali i dalje potpuno nepovezanog Waynea. Ljudi su u hajpu da čovjek ponovo kida matre i sve to stoji, ali voljeli bi povremeno čuti i nešto smislenije od domišljatih punchlinea. Ipak, ne treba sumnjati da ćemo tako nešto i dočekati sa „Carter 4“.

Posebno razočaranje jeste Corey Gunz. Dečko koji je bio na orginalnoj verziji „A Millie“ koja je prva puštena na net (a poslije izbačena sa albuma) i koji je tada totalno pokidao Waynea je ovdje podbacio. Od mladog Coreya, sina legende Peter Gunza, se jako jako puno očekuje i možda je taj pritisak učinio da zaboravi da nije sve u flowu. Lirika je gotovo nepostojeća, gomila riječi koje jako dobro zvuče, ali jako malo znače.

Konačni sud je da je pjesma sasvim uredu kao neko zagrijavanje, kao stvar za mixtape, kao brutalno ubijanje beata od dva jako talentovana MC-ija. Ali prvi single sa „Cartera 4“? Nikako.

Srednji Prst Rap Show #10 (27.12.2010.)

Sretan Božić svim čitateljima katoličke vjeroispovijesti.

Novi Srednji Prst i nova „Ghetto Report“ kolumna u kojoj ovog puta govorimo o posljednjim kriminalnim dešavanjima koja su potresla Sarajevo kao i o novom singleu Lil Waynea „6 Foot 7 Foot“ sa Corey Gunzom. Da li je Marsovac i ovog puta zakuhao stvar koja će potresti čitav rap svijet ili je zatvorska kazna ostavila duboke ožiljke na inspiraciji Cartera? Saznajte večeras u emisiji ili za par dana na blogu.

"Bring Da Ruckus" vam donosi poslasticu za Božić koju nam je spravio gospodin West sa velikim brojem kvalitetnih gostiju. Showbiz i KRS One, dvije legende spremaju zajednički album i prva stvar je vani, a pored toga tu je i novi Saigon, Spice 1, Tech N9ne i Ghostface. Large Professor je remixovao Nasovu "No Ideas Original", a zavrtiti ćemo i Rick Rossovu "Valley Of Death" sa "Deeper Than Rap" albuma.

U rubrici "Na Balkanski Način" predstavljamo Virone "#1" album koji je okupio veliki broj MC-ija srpske scene i slušat ćemo četiri stvari sa ovog izdanja. Vijest koja nas je jako obradovala jeste i izlazak "Pegaz 2" albuma tako da i to večeras sigurno vrtimo. Definitivno jako kvalitetan i sadržajan u rubrici "Na Balkanski Način".

"My Cup Of Tea" kao i prošle sedmice donosi BBK "Microphone Champion Episode 1" mix. Prvi dio ste slušali u prošloj emisiji i vjerujemo da ćete uživati i večeras.

Slušamo se.

Srednji Prst Podcast

Download 20.12.2010.

Snimak devetog izdanja. Osmo izdanje nije snimano jer nismo bili u mogućnosti da realizujemo emisiju u potpunosti. Podcast za šesto izdanje koji smo najavljivali nažalost nećete imati priliku skinuti radi tehničkih problema.

Ghetto Report 6 (20.12.2010.)

„Čekanje je mučno“

Naslov „Ghetto Report“ kolumne za ovu sedmicu će sigurno zvučati poznatno svim iole ozbiljnijim slušaocima rap muzike naših govornih područja. Blokovski aka Kajblo spiriT je 2005. godine izbacio jedan prilično kvalitetan i inovativan mixtape pod ovim nazivom i ukoliko ga do sada niste provjerili preporučujemo vam da to uradite. Carski Rez, etiketa pod kojom je mixtape objavljen pored Blokovskog ima još dosta kvalitetnih izvođača i objavljenog materijala tako da sigurno nećete pogriješiti ukoliko odlučite posvetiti im zasluženu pažnju.

S obzirom na važnost muzičkog događaja o kojem će te slušati i čitati u ovom šestom izdanju „Ghetto Reporta“ odlučili smo da mu posvetimo čitavu kolumnu. O hapšenju Ive Sanadera ste sigurno dosta čuli, a s obzirom koliko je čekanje da se kod nas desi nešto slično zaista mučno, svima nam je potrebnije čuti nešto ipak malo pozitivnije.

Kada govorimo o producentima koji su ostavili najveći trag na stvaranje muzičkih podloga preko kojih su talentovani i oni manje talentovani mladi afroamerikanci izražavali svoja osjećanja, društevene kritike, snove i maštanja o nikad dostignutim materijalnim bogatstvima, čistu šovinističku mržnju i opšti hedonistički pristup životu, jedno ime će za većinu poklonika kulture sigurno stajati prije svih ostalih. Iako je većini ekipe Srednjeg Prsta ovaj nesporno talentovani muzički gigant po kvalitetu daleko ispod jednog RZA-e, Premiera ili recimo Madliba, njegov uticaj na razvoj rap zvuka i njegov komercijalni uspjeh se jednostavno mora poštovati. Masni synthovi i bubnjevi koji će razdrmati i natjerati na benganje i najuspavaniji plesni podij, kultna ličnost iza jedne od najvećih rap grupa ikada, čovjek koji je otkrio komercijalno najuspješnije izvođače ove muzike i koji je odgovoran za najekstravagantniji rap label u historiji gangsta rapa. Dame i gospodo, sigurno znate o kome govorim, Andre Young aka Dr. Dre!

Pokušati prepričati sve važne momente i spomenuti sve hitove u karijeri ovog čovjeka prosto ne možemo uraditi jer bi nam za to trebale tri emisije, ali ono što možemo jeste secirati njegov prvi single sa predugo očekivanog „Detox“ albuma. „Kush“ sa Snoop Doggom i Akonom napokon nakon toliko pokušaja i navodnih singleova koji nisu uspjeli zainteresovati nikoga je vani, a dobili smo i video spot za ovu stvar koji više djeluje kao filmski hit „Inception“ nego kao bilo koji drugi rap video posljednjih godina. Novac uložen u ovaj album nikako nije upitan, vrijeme takođe, pregršt istaknutih imena koja su surađivala sa Doktorom i sva moguća rap elita za mixetom bi trebala da nam garantuju barem dovoljno kvalitetan rap album za razaranje klubova narednih nekoliko godina, ali da li je to zaista tako?

Sudeći prema prvom singleu takva sudbina „Detoxa“ je moguća, ali da li je i zagarantovana?

Svakako da ne.

Beat je dobar i bubnjevi savršenom preciznošću Doktorovog skalpela pogađaju tačno u centar za totalno mahnitanje u klubu, ali je isto tako prenatrpan u svakom smislu te riječi. Od piano nota, truba, synthova, stringsa, perkusija...poželite neki zvuk i uz malo ozbiljnije preslušavanje će te ga vjerovatno pronaći u ovoj pjesmi. Čini se da je većina kritičara koji su prognozirali da će nakon toliko vremena provedenog u radu na ovom albumu Doktor izgubiti osjećaj koliko je zapravo rap muzika najučinkovitija u svojoj brutalnoj minimalnosti i skromnosti u muziciranju bila upravu.

Upustiti se u neku ozbiljniju analizu lirike pjesme bi bilo krajnje neozbiljno s obzirom da pjesma govori o marihuani i to na jedan prilično banalan i jednostavan način. Andre Young prema vlastitom priznanju nije želio da ova stvar bude prvi single jer je jedina koja je posvećena ovoj tematici, ali često izvođači o tome i nemaju pravo glasa. Slušati čovjeka dovoljno starog da većini svojih slušaoca može biti otac dok repa o tome kako puši travu i nije baš nešto čime se ova pjesma može pohvaliti. Dre uz svo čudo najboljih ghostwritera nije uspio roknuti iznad prosječan verse, dok je u Snoopovom priča toliko puta prožvakana da to jednostavno nije ni moglo zvučati interesantnije.

Daleko najgori dio ovog singlea je svakako iritantni robotizirani Akonov glas koji je prije nekoliko godina možda na trenutke i bio intrigantan, ali danas to više nikako nije. Čak i najtvrdokorniji zaljubljenici u komercijalno orijentisani rap zvuk teško da će pronaći neko zadovoljstvo slušajući refren. Prosto je nevjerovatno da je nakon svih ovih godina iščekivanja Dre za prvi single od svih mogućih RnB izvođača odabarao Akona?!

S druge strane, najbolji i najpamtljiviji dio je Nate Dogg sa „Hold up, wait a minute, let me put some kush up in it“ i teško je ne pomisliti koliko bi kvalitetnija pjesma bila da je i sam refren prepušten ovom čovjeku. Dreovi raniji kultni albumi su u jednu ruku takvi jer su bili puni fascinatnih dionica dobro provjerenih gostiju. Kapa dole za Natea i nadamo se da će se čovjek uspjeti oporaviti od teškog fizičkog stanja u kojem se trenutno nalazi.

Da će se na „Kush“ lomiti kukovi širom zemaljske kugle, hoće. Da će „Kush“ postići određeni komercijalni uspjeh, hoće. Da je „Kush“ dobra najava i da nas je navukla da iščekujemo pomalo i zaboravljeni „Detox“, nikako. Da će „Detox“ ukoliko bude ovako zvučao biti nova polazna tačka za rap muziku i da će uspostaviti ponovnu dominaciju Zapada, apsolutno ne.

Ipak, ne treba sumnjati da plemeniti Doktor ima još neki trik u svom prašinom prekrivenom rukavu i da ništa nije nemoguće. Barem se još uvijek možemo nadati da nije.

Srednji Prst Rap Show #9 (20.12.2010.)

Srednji Prst broj devet vam prije svega donosi novu „Ghetto Report“ kolumnu koja se ove sedmice bavi analizom prvog singlea „Kush“ sa dugo očekivanog „Detox“ albuma Dr. Drea. Koliko i da li nas je uopšte dojmilo novo ostvarenje dobrog Doktora saznajte u večerašnjoj emisiji.

Pored toga tu su naravno i naše standardne rubrike posvećene američkom i balkanskom rapu, kao i britanskim deformacijama istog zvuka. U „Bring Da Ruckus“ rubrici će te moći čuti novog Raekwona sa nadolazećeg „Shaolin vs. Wu Tang“ albuma, novi MOP, Jay Electronicu, Saigona, Evidencea, a tu si i dva stajla od Rocka (Heltah Skeltah) i D12 ekipe.

U rubrici „Balkanski Način“ večeras prvo idemo malo do ZGBa pa ćemo slušati El Bahatteeija, Nereda, Targeta i Ropeza. Potom se vraćamo u naš glavni grad gdje ćemo se podsjeiti na Kontrin i Štukin Srednji Prst mini mixtape, a ići ćemo i do Mostara gdje nas čekaju Chelo i Ase. Za kraj se kao i obično selimo do Beograda čije će boje u večerašnjoj emisiji braniti Timbe i Bauk Squad, Mjan i Blokovski, Bad Copy ekipa i Seven.

„My Cup Of Tea“ u devetom izdanju donosi vam jedan jako kvalitetan mix ekipe Boy Better Know pod nazivom „Microphone Champion Episode 1“. BBK je jedna od najpopularnijih ekipa grime scene i njeni članovi su među najpoštovanijim i najkvalitetnijim MC-ijima. Skepta, JME, Frisco, Jammer, Slickman i Shorty trgaju mikrofone, a DJ Maximum je zadužen za 1's & 2's i slobodno možemo reći da je uradio fenomenalan posao s obzirom da kroz čitav mix vrti odlične grime podloge. Definitivno jedan od najboljih mixeva koji smo imali priliku slušati i definitivno zaslužuje da mu pružite šansu čak i ako niste ljubitelj ovakvog zvuka.

Mix ćemo vrtiti iz dva dijela s obzirom na dužinu trajanja tako da će te i u Srednji Prst #10 slušati BBK – „Microphone Champion Episode 1“.

Slušamo se.

Srednji Prst Podcast

Download 06.12.2010.

Podcast sedmog izdanja Srednjeg Prsta. Obećani podcast za šesto izdanje još uvijek nismo dobili od tehničke službe tako da će oni koje taj snimak zanima još malo morati sačekati. Nadamo se da neće biti novih komplikacija.

Ghetto Report 4 & 5 (06.12.2010.)

U prošlom izdanju Srednjeg Prsta po prvi put napravili smo malu promjenu u konceptu naše sedmične „Ghetto Report“ kolumne koja će sada pored dijela posvećenog našoj svakodnevnici i koji se primarno bavi socijalnim i društvenim pitanjima sadržati i dio o najzanimljivijim dešavanjima na domaćoj i svjetskoj rap sceni. Razlog za ovu promjenu jeste želja da se ova kolumna učini što je moguće više prihvatljivom za naše slušatelje koji prije svega pale svoje radio prijemnike da bi uživali u dobroj muzici i bili informisani o o dešavanjima vezanim uz istu i na taj način možda i pobjegli od turobne svakodnevnice o kojoj govorimo. Svjesni da pokušavati natjerati ljude da slušaju ono o čemu ne žele slušati jeste ćorav posao, ali također itekako svjesni da od okretanja glave i bježanja od istine niko ništa ne dobija pokušali smo napraviti koncept koji bi pokušao pomiriti oba tabora. Dakle, od ovog izdanja Srednjeg Prsta (06.12.2010.) u sklopu „Ghetto Reporta“ moći će te čuti i pročitati naše viđenje ova dva različita, ali ipak prilično povezana pitanja. U prošlom Prstu kroz tekst o ponovnom okupljanju Dipseta mogli ste steći dojam kojim ćemo se to pitanjima baviti u tom prvom dijelu, a s obzirom da taj tekst niste mogli pročitati na našem blogu ove sedmice Vam uz novi „Ghetto Report“ donosimo i taj tekst.

„Oživljavanje mrtvaca“

Taman kada pomislite da je domaća rap scena doživjela svoje posljednje dane i da će se konačno okončati njen mrtvački hropac dogode se stvari koje je ponovo reanimiraju i još malo joj produže život. Možda će se nekome činiti da je ovakav opis stanja u jednu ruku i pretjeran, ali teško da se mogu složiti. Nakon slavnog pada „FMJam.com“ domaći rap izvođači su kao jedinu opciju za promociju svog rada imali „Facebook“ što je morate priznati prilično jadno. Osloniti se samo na jednu takvu društvenu mrežu sigurno da ne može pružiti jednake rezultate kao medij koji okuplja i informiše ljude koji ga prate sa jasnom namjerom da budu upućeni u dešavanja o konkretnoj subkulturi. Druge stranice jednostavno nisu bile u stanju da nadomjeste nedostatak ovog domaćeg rap giganta, a o ostalim medijima bi zaista bilo smiješno govoriti. Radio emisije i pokušaj printanog magazina („Basic“) sasvim sigurno nisu u stanju da pokrenu stvari na način koji nam je nužno potreban, iako je bez domaćeg zvuka koji se širi radio talasima sve ostalo potpuno bezvrijedno te emisije na veliku žalost jako rijetko uspjevaju da privuku neko respektabilno slušateljstvo.

Kao čovjek koji godinama aktivno i redovno pratiti domaću scenu i koji marljivo radi da je pokuša poboljšati što je moguće više i dati joj obrise nekog stvarnog muzičkog pokreta vijest o „HipHop.ba E-magazinu“ mi je zaista izmamila osmijeh na licu. Čak šta više, sam pogled na naslovnu stranicu mi je pružio neopisivo zadovoljstvo i nadu da sav trud koji ulažemo u ovaj posao nije uzaludan i da nismo sami. Rijetko kada je nečija namrštena faca na mene ostavila tako dobar utisak kao ova Rima D-a sa naslovnice drugog broja. Čitati razgovore sa Kontrom i ekipom iz BDZ-a, provjeriti sve vijesti i informacije kojima je časopis itekako bogat i još dosta toga mi je omogućilo da se barem na sat vremena osjećam kao da za sve nas možda i ima nade. Sada preostaje onaj najteži dio posla, a to je da se magični broj 2 na magazinu podigne na 20, a onda i na 200 pa ćemo biti sigurno da se nešto zaista uradilo. Poštovanje ekipi koja stoji iza projekta koji bi mnogima trebao pokazati kako se kvalitetne stvari za scenu mogu uraditi ako je to iskrena želja, a ne samo pokušaj sticanja lažnog priznanja unutar krug besposlenih ljudi.

„Dva smo svijeta različita“

Drugi dio „Ghetto Reporta“ za ovu sedmicu odlučio sam iskoristi da nešto napišem i o fenomenu bosanske dijaspore kao jednom od najegzotičnijih primjera otuđenja od sebe samog i lažnog patriotizma koji je poguban za ostavljenu domovinu. Inspiraciju za ovu temu mi je sigurno dala i već spomenuta naslovnica „HipHop.ba E-magazina“ na kojoj je jedan od zaista rijetkih naših repera iz dijaspore kojeg vrijedi poštovati.

Svi mi mentalni bolesnici koji živimo u voljenoj i nikad zaboravljenoj domovini znamo koliko je teško podnijeti poplavu u određenim periodima godine (u Sarajevu prvenstveno za vrijeme famoznog „Sarajevo Film Festivala“) onih koji je toliko vole i koji je nikad nisu zaboravili...samo su na kratko odlučili da joj okrenu leđa i sreću potraže na nekom ljepšem i za život ugodnijem mjestu. I da li ih zbog toga treba kriviti? Svakako da ne, ali da li zbog mi trebamo biti osuđeni da nam oni koji sa našim životima više nemaju ništa pričaju kako mi to zapravo živimo, ubijaju nas svojim ultra brzim i modernim jurilicama na našim rupama prošaranim cestama, glasaju i umjesto nas biraju one koji će nam godinama krojiti živote, truju svojom
bijelosvjetskom malograđanštinom naš ionako pretjerano zatrovani zrak? Naravno da ne.

Mogu prihvaiti da su ratom izazvanim stradanjima ljudi morali da napuste svoja rodna mjesta i bukvalno bježe pred sigurnom smrću i da to nije bio njihov izbor i da su zbog toga mnogo propatili, ali nikako, ali baš nikako ne mogu prihvatiti da nam se njihova tužna sudbina pokušava predstaviti težom i tužnijom od naše vlastite. Nikako ne mogu prihvatiti da naša dijaspora par puta godišnje dolazi u voljenu i nikad zaboravljenu domovinu i hoće da nama objasni kako nama ustvari teče med i mlijeko u odnosu na njih jadne koji jedva preživljaju radeći najteže poslove u velikim gradovima širom Evrope i Amerike. Izgubljena braćo vratite se u zagrljaj majčice domovine i živite kao prave hadžije kao što mi živimo. Ne biste baš nešto a?

U svim normalnim društvima oni koji jednom pobjegnu iz geta više se nikad ne osvrću i zahvaljuju nekoj većoj sili što im je mogućila da se izvuku iz blata i pružila šansu za normalan život. Samo naša otuđena geto braća imaju neopisivu potrebu da se vrate nazad i svojoj braći koja se još uvijek guše u živom blatu pred očima mašu snopovima novčanica zarađenim po gradilištima, kućama i WC-ima svjetske gospode. Čista logika ili je samo možda do mene?

Želio bih i spomenuti i fenomen dijasporskih repera koji su u samim začetcima scene sasvim logično radi tehničkih mogućnosti činili najveći dio domaćih rap izvođača. Jednostavno rečeno, drago mi je što Vas je sve manje i što je voljena i nikada zaboravljena domovina u stanju da sama proizvodi mlade i talentovane ljude koji ne repaju o socijalnim problemima zemlje u kojoj ni ne žive. Hvala lijepo.

„The Movement Moves On“

Svi koji su ikada čuli ijedan od velikog broja ranih Diplomats klasika sigurno znaju koliko je zarazna ta kombinacija ekstravagantnog Harlem stila i južnjačkih beatova na NY način koju su Killa Cam, Juelz Santana, Jim Jones i Freaky Zeeky učinili jednim od najjačih uličnih pokreta u rapu ikada i sasvim sigurno zaslužili poređenje sa još jednim ogromnim pokretom Wu-Tangom. Veliki broj MC-ija B i C liste Dipseta (JR Writter, Hell Rell, 40 Cal, A-Mafia...) je neumorno hranio ulice stalnim mixtape izdanjima i činilo se da je Pokret jednostavno prejak da bi ikada prestao da se kreće. Ipak, Camova konstantna želja za lirički obračun sa najpriznatijim rap imenima (Jay-Z, Nas, 50 Cent) i nezadovoljstvo statusom Jonesa i Santane koji su pomislili da su na nivou na kojem im Killa više nije potreban dovela je do raskola. Famozno pojavljivanje pomenutog dvojca sa 50ijem na bini u samom jeku beefa šokirala je sve fanove i stavilo tačku na jedno od najinteresantnijih rap priča. Ili se tako samo činilo.

Prije par mjeseci počele su priče da se stvari među Camronom i Jonesom počinju popravljati i da su u kontaktu putem telefona, a u posljednjih nekoliko sedmica „Dipset reunion“ je stvar koja je gotovo 100% sigurna. Najave trećeg nastavka kultnog “Diplomatic Immunity-a“ i prvi javni intervjui (Angie Martinez Hot 97) ove četvorke sigurno su obradovali većinu fanova širom svijeta. Sigurno je da su Jones i Santana priznali svoju grešku shvatajući da bez Cama većini ljudi uopšte nisu zanimljivi i da je sasvim sigurno samo jedan pravi lider pokreta.

Kako sada stvari stoje moguće je da će veliki Interscope biti izdavač DI3 i da će ekipa na projektu surađivati sa Dr. Dreom. Potpisati za major laber u 2010. godini za rap izvođače je sigurno mač sa dvije oštrice, ali se nekako nadamo da bi pokret ponovo mogao postati barem približno jak kao ranih 2000tih za šta su neosporno potrebni klasični bangeri u stilu Blazea i Westa iz ovog perioda što jedino major izdavač može obezbijediti.

Iako je činjenica da stvari više nikada neće biti iste, ova vijest je sa oduševljenjem dočekana od strane SP ekipe i u tu čast večeras slušamo jedan manji blok Dipset klasika i novijih stvari objavljenih nakon vijesti o reunionu.

Srednji Prst Rap Show #7 (06.12.2010.)

Novi ponedjeljak i novo izdanje Srednjeg Prsta na Federalnom radiju je pred nama i kao i svakog ponedjeljka pored velike količine posla da bi se temeljito spremila emisija i truda da se to sve prezentuje na pravi način osjećamo i zadovoljstvo radi toga što radimo posao koji nas ispunjava. Možda rad jeste neplaćen, ali zadovoljstvo radeći nešto što volite je svakako teško naplatiti.

Prošle sedmice naša „Ghetto Report“ kolumna je doživjela svoju prvu promjenu i sada je pored hronike naše socijalne i društvene svakodnevnice postala i hronika aktuelnih relevatnih muzičkih dešavanja. Mogli ste čuti naše mišljenje o ponovnom okupljanju kultnog NY pokreta Dipseta i steći dojam kako će to sve u budućnosti zvučati i izgledati. Ovo izdanje Vam donosi novi „Ghetto Report“ sastavljen iz dva dijela koji će govoriti o jako važnom projektu „HipHop.ba E-Magazin“ kao i o našoj dijaspori. Prvi dio posvećen muzičkoj svakodnevnici, drugi društvenoj i tako će od sada redovno izgledati naša sedmična kolumna. Sigurno dobar razlog da i večeras budete uz nas.

„Bring Da Ruckus“, „Na Baklanski Način“ i „My Cup Of Tea“ naše standardne muzičke rubrike u sedmom izdanju će također biti u punom sjaju i očekuje Vas mnoštvo odličnih bengalica. Treba istaći da ćemo pored „HipHop.ba E-magazina“ promovisati i mixtape koji se uz magazin mogao skinuti sa te stranice u sklobu rubrike „Na Balkanski Način“.

Važno je spomenuti i da podcast za prošlu (šestu) emisiju niste mogli skinuti sa naše blog stranice i to ćemo Vam nadoknaditi u ovoj sedmici kada ćemo uz novi (sedmi) postaviti i podcast koji nedostaje. Mali tehnički problemi, ali svakako ništa na šta nismo navikli i s čime se ne bi mogli izboriti.

Tekst o okupljanju Dipseta također niste mogli pročitati na blogu pa ćemo Vam i to omogućiti uz peti „Ghetto Report“. Jednostavno nismo željeli postavljati polovičnu kolumnu jer je to njeno četvrto izdanje sadržalo samo dio koji se odnosi na muzička dešavanja kao svojevrsnu probu za novi koncept. U svakom slučaju jako puno razloga da i dalje ostanete uz Vaš Srednji Prst.

Slušamo se. I čitamo naravno.