Srednji Prst Rap Show #6 (29.11.2010.)

Prije svega sretan Dan državnosti svim onima koji se osjećaju kao građani Bosne i Hercegovine.

Prošle sedmice na ovim stranicama niste mogli pročitati najavu za peto izdanje SP-a zato što smo u posljednji momenat dobili informaciju da laptop koji koristimo za emisiju više nije u funkciji što je značilo da ćemo emisiju morati raditi u vidu playliste . Naravno da ovo nije u našem interesu i da je emisija rađena kroz jedan mix svih pjesama koje smo Vam odlučili vriti te sedmice nešto što nama daleko više odgovara, ali nažalost trenutno se moramo zadovoljiti time što imamo. Za ovu sedmicu donosimo Vam redovnu najavu sa jednim malim presjekom urađenog u prošloj emisiji.

Kroz prošlu emisiju smo Vam predstavili nekoliko domaćih noviteta i izašli u susret većini ljudi koji su nam redovno slali pjesme na e-mail, a i promovisali smo kompilaciju HipHop.ba stranice koju imate na besplatnom downloadu i svakako je trebate provjeriti. Pored toga imali ste priliku slušati i izbor najkvalitetnijih domaćih i stranih noviteta i klasika kroz naše standardne rubrike „Bring Da Ruckus“ i „Na Balkanski Način“. Rubrika „My Cup Of Tea“ je u petom izdanju ustupila svoje mjesto ovim rubrikama radi velike količine materijala koju smo željeli zavriti. Također, „Ghetto Report“ kolumna je doživila svoje treće izdanje i slobodno možemo reći najbolje do sada. Nadamo se da ste uživali.

U šestom izdanju vraćamo se sa sve tri standardne rubrike (Bring Da Ruckus, Na Balkanski Način i My Cup Of Tea), ali ove sedmice bez „Ghetto Reporta“ koji će doživiti određene promjene o čemu će te više doznati u samoj emisiji. Unutar selekcije stranog rapa moći će te slušati jedan manji blok Dipset pjesama za sve true Harlem kmice. „My Cup Of Tea“ će ove sedmice biti posvećen UK rap sceni koja je jako interesantna, a dobro će nam doći i mali predah od ultra brzih grime MC-ija kojima se vraćamo u narednoj emisiji.

Slušajući listu koju će te večeras slušati ubijeđeni smo da Vas očekuje još jedna jako uzbudljiva noć između ponedjeljka i utorka. Slušamo se.

P.S. Ne zamjerite na eventualnim pravopisnim greškama, frka trka panika...znate već kako to ide.

Srednji Prst Podcast

Download 22.11.2010.

Snimak petog izdanja Srednjeg Prsta.

Ghetto Report #3 (22.11.2010.)

„Sloboda napokon?“

Nakon što u prošloj emisiji niste mogli čuti našu sedmičnu audio/blog kolmnu posvećenu svakodnevnom preživljavanju u ovoj predivnoj državi treći po redu Ghetto Report se ponovo vraća u petom izdanju Srednjeg Prsta. Privatne obaveze i problemi sa kojima se svi redovno suočavamo spriječile su nas da Vam kroz emisiju i blog donosemo naše viđenje najvažnijih događaja u protekloj sedmici, ali i napunile baterije nezadovoljstvom i frustracijama tako da je i nama samima ove sedmice ovaj mali ventil jako dobro došao. Trpati sve misli i zapažanja o društvu kojeg ste dio u sebe kao u rupu bez dna znači da će te prije ili kasnije nužno doći do tačke ključanja odnosno da će te pući pod pritiskom. Upravo za to se ova kolumna i piše bez obzira koliko mali bio njen uticaj i koliko možda nezapaženo prolazila. Upornost se uvijek nužno isplati pa se tako nadamo da će ovi tekstovi barem malo podići nivo svijesti kod domaće rap publike kao i samih izvođača.

Nazad u stvarnost.

Kao bomba Srednjeg Prsta (zvučni efekat koji koristimo da bi posebno dobrim, iskidanim bangerima dali dodatni značaj) odjeknula je vijest o ukidanju viza za građane BiH. Ili možda ipak ne?

Gledajući većinu medija u državi koji su se brže bolje potrudili da ovoj vijesti daju epski značaj (o izabranim političkim predstavnicima i njihovom samoljublju da i ne govorim) ne mogu se oteti utisku da je javnost ili u ovom slučaju bolje reći narod sa velikom dozom ravnodušnosti i ironije gledao na sve to. Na paklenoj društvenoj mreži Facebook odmah nakon objave pojavile su se prve šale i vicevi o tome kako visoko civilizirani evropski narodi nemaju baš nikakvog razloga da se boje navale nas primitivnih, zaostalih plemena jer uprkos tome što možemo gdje hoćemo suštinski ne možemo nigdje jer para nemamo. Sumnjati u tačnost ovih navoda poznavajući materijalnu (ne)moć naših sugrađana svakako ne bi trebali, ali ovakvo razmišljanje je sigurno mač sa dvije oštrice i to jako oštre.

Biti izoliran, odsječen, odvojen i odbačen je apsolutna odrednica naselja na koja se odnosi naziv ove kolumne. Prije donošenja odluke o ukidanju viza građani naše zemlje su se s pravom bojali da bi se čitava zemlja unutar granica države BiH mogla pretvoriti u jedno takvo naselje. Činjenica da se to nije desilo govori da je geografsku stvarnost da naša zemlja dijeli kontinent sa Njemačkom, Francuskom i ostalim velikim (i malim) nacijama nemoguće zaobići, kao i da neosporni cinizam sa kojim se EU odnosi prema našim građanima možda i ne postoji u onoj mjeri u kojoj bi mi to željeli. Ipak, ni par dana nakon ove odluke putem medija smo saznali da se u nekim od ovih velikih zemalja već javljaju gore navedeni strahovi. Kada to stavimo u kontekst sve većeg buđenja desničarskih ideja širom kontinenta i širenja straha od muslimana širom planete možda bi mi trebali biti ti koji bi se trebali bojati?

O ovim stvarima će bojimo se sve više i više morati biti riječi u ovim tekstovima u budućnosti, ali trenutno je jako važno da se dotaknemo i te druge strane, druge oštrice ove priče koja na prvi pogled možda i djeluje manje oštra, ali neupitno ostavlja trajne i duboke posjekotine.

Spomenuti strah koji se u evropskoj javnosti osjeća, materijalna nemoć ili bilo koji drugi razlog ne smije Vas spriječiti da iskoristite ovu „povlasticu“ koju su nam kao psima kosti bacili moćnici EU. Ukoliko nasjednete na taj trik i umjesto da svim snagama rušite zidove kojima su nas okružili odlučite da budete dodatna cigla za jačanje zida u startu gubite bez obzira da li će ta evropska fobija eksplodirati i obiti nam se o glavu. Ako pristanete da ste primitivna i zatucana plemena onda drugačiju sudbinu i nemojte očekivati.

Ovo se posebno odnosi na mlade ljude na koje i inače cilja ova kolumna. Nemojte dozvoliti da radi ovih ili onih ubjeđenja ne doživite sve te koncerte i događaje koje Vaši vršnjaci u normalnim zemljama imaju na dnevnoj bazi. Svijesni smo da je para malo, a želja puno, ali se borite, grizite i kopajte da napokon malo provirite iz ovog živog blata u koje smo godinama zatočeni.

17.11.2010. godine u Zagrebu se održao koncert legendi Method Man i Redman i siguran sam da bi 99% naših slušaoca i čitaoca itekako uživalo na istom da je imalo priliku da ode (oni koje jesu bez sumnje su se dobro proveli). Takvih koncerata širom Evrope je u toku jedne godine jako jako puno i kada bi uspjeli posjetiti samo par vidjeli bi koliko bi Vam se kvalitet života podigao i koliko bi bili zadovoljniji istim. Zašto to propustiti?

Srednji Prst Rap Show #4 (15.11.2010.)

Nakon što smo iz birokratskih i djelimično kompleksaških razloga osiguranja zgrade iz koje se emituje Srednji Prst bili gotovo spriječeni da obavimo svoj posao i uradimo prošlosedmičnu emisiju, unutar prostorija samog radija dočekao nas je problem tehničke prirode koji nas je uspješno spriječio da uključimo laptop sa kojeg ide program i na taj način emisiju vratio na onaj nivo na kojem je ona bila za vrijeme 202-ke. Dakle, voditelj i playlista. Nekima od Vas je možda ovaj stari način rada nedostajao tako da smo sigurni da je jedan dio slušaoca došao na svoje, a za one koji su se već navikli da slušaju emisiju u mixu ovosedmično izdanje trebalo je stvari staviti na svoje mjesto.

Međutim, radi praznika koji nam idu u susret i jako kasnog termina emisije odlučili smo da sadržaj iste ove sedmice svedemo na najmanju moguću mjeru što ne znači da najvjernijim slušaocima neće biti ponuđen kvalitetan program. Izbor klasika sa Ghostfaceovog „Supreme Clientele“ i Neredovog i Stokinog „Spremni Za Rat“ plus opaki mix britanskog grimea sigurno će i ove sedmice zadovoljiti ukus većine slušaoca.

Slijedeće sedmice vraćamo se u punom sjaju sa velikim brojem svježih stvari i informacija, a možda i nekim posebnim iznenađenjem.

Slušamo se.

Srednji Prst Podcast

Download 09.11.2010.

Snimak trećeg po redu Srednjeg Prsta na Federalnom radiju.

Srednji Prst Rap Show #3 (08.11.2010.)

Druga emisija SP-a je iza nas i slobodno možemo konstatovati da smo jako zadovoljni urađenim. Većina grešaka koje smo uočili u prvoj emisiji se nisu ponovile i u drugoj tako da je nivo kvaliteta evidentno na većem nivou. Sa novim zvučnim efektima , izborom jako kvalitetnog rap-a i ubojitim Treadom za mikrofonom zvučali smo svježije nego ikada pa je čak i samo slušanje snimka emisije izvlačilo osmijeh na lice kao što se nadamo da će i Vama.

U trećem po redu Srednjem Prstu za razliku od prva dva neće imati priliku čuti Ghetto Report iz opravdanih razloga lične prirode. Inspiracije za pisanje ovih kolumna nažalost imamo i previše, ali upravo ta inspiracija nekada spriječava da se pronađe vremena za pisanje. Obećavamo da ćemo to i više nego nadoknaditi u četvrtom izdanju.

Ono što svakako hoćete imati priliku čuti jesu jako vrele domaće i strane rapčuge u jednom mixu najnovijih pjesama i dobro poznatih klasika, a naravno i setove britanskih ubica preko jako brzih grime grooveova što je nadamo se i više nego dovoljan razlog da i ovog ponedjeljka budete sa nama na talasima Federalnog radija.

Slušamo se.

Srednji Prst Podcast

Download 01.11.2010.

Sa malim zakašnjenjem iz tehničkih razloga donosimo Vam snimak druge emisije.

Ghetto Report #2 (01.11.2010.)

„Kakav ba geto?“

Domaće repere u globalu možemo podijeliti u dvije osnovne kategorije. One koji u svojima tekstovima kvartove i naselja iz kojih dolaze nazivaju getom i one koji se tome oštro protive i ismijavaju takve rime karakterizirajući ih kao loše kopije afroameričkih repera. Ta gruba podjela izražava i mnogo složenije skupove stavova o odnosu prema kulturi i samom pristupu rap muzici, ali za našu kolmnu ove sedmice ipak je najvažniji sam odnos prema toj „famoznoj“ riječi.

Svjestan da će mnogi čitaoci ovih tekstova odmah postaviti pitanje iz naslova u startu sam želio da jasno iznesem svoj stav koji je puno bliži onoj prvoj grupi. Svima je jasno da se sva naselja u gradovima širom države BiH ne mogu nazvati getoima i da i u jednoj ovako siromašnoj zemlji poput naše postoje lijepa i uređena bogataška naselja, ali je isto tako vrlo jasno i da postoji druga strana medalje. Čak šta više, za većinu gradova je ta druga, mračna strana daleko veći dio. Najveći broj gradova BiH koje sam imao priliku da posjetim savršeno odgovara ovome, a pošto sam i sam rođen i odrastao u jednom takvom sarajevskom naselju smatram da sam pozvan da govori o ovoj temi.

Čisto sumnjam da će bilo kome iz na početku navedene druge grupe nakon ovog teksta stvari biti logičnije ili će preispitati svoje stavove jer to svakako nikako nije u tradiciji razmišljanja lokalnog stanovništva, ali to i nije cilj ove kolumne. Doprijeti do mozgova koji sa gotovo religioznom ubjeđenjem vjeruju da domaći rap po svaku cijenu treba učiniti što je više moguće domaćim i time nesvjesno stvaraju potpuno deformisan i izobličen zvuk i padaju u najgori kliše zapravo je nemoguće. I ranije je na različitim stranicama Srednjeg Prsta pisano o ovim pitanjima i čisto sumnjam da se zbog toga smanjio broj „wannabe“ Milana Mladenovića (RIP) unutar rap krugova tako da tu treba stati.

Osporiti da je grad sa jednom od najdužih opsada u historiji modernog ratovanja kroz te četiri godine poprimio sva obilježja getoa po definiciji bilo bi zaista apsurdno. Poreći da nam je čitava država podijeljena u etnonacionalističke torove i da mnoga djeca odrastaju pored svojih vršnjaka i školuju se odvojena od istih samo radi te strašne zablude bilo bi ravno zločinu. Pokušati sakriti činjenicu da više od pola stanovništva živi na rubu egzistencije mogli bi samo oni koji su se dobro uhljebili unutar vladajućih elita.

Iz istih ovih razloga naša zemlja i njen glavni grad su savršeno plodno tlo za sve oblike kriminalnih aktivnosti i precizna mašina za stvaranje frustracija, nezadovoljstva i osjećaja bespomoći kod mladih ljudi kojima onda jedino preostaje da sjaj života traže kroz dobro utabane puteve sa one strane zakona.

U mom kvartu jako je puno mojih vršnjaka koji dilaju, pucaju, bodu, obijaju, kradu, lažu i varaju kako i koga stignu i kada znam da neki od njih nisu imali puno drugih mogućnosti onda shvatam koliko imam sreće u životu, ali što je mnogo važnije shvatam gdje zapravo živim. Kada čujete njihove priče i kada ih stavite u kontekst političkog okruženja u kojem nastaju onda ih shvatate još bolje, a kada u novinama pročitate članke o tragičnim smrtima ili zatvorskim kaznama onda znate koliko je sve ovo o čemu pokušavam da pišem zapravo važno. Dobro razmislite da li zapravo stvarno želite zauzeti njihovo mjesto i da li je geto život stvarno „cool“ koliko nekada izgleda u spotovima preko bare i budite zahvalni što imate priliku da uopšte razmislite.

U narednim kolumnama prelazimo na disekciju konkretnih pitanja i događaja naše svakodnevnice u nadi da će mlađa populacija naših čitatelja prepoznati iskrenu namjeru da im se skrene pažnja da između novog Eminema i Gamea razmisle o nečemu što im vrlo lako može odrediti čitave živote.

Pozdrav do sljedećeg čitanja i slušanja.