„Kanjon Drine“
I
Većina ljudi koju poznajem bi rekla da je sve ostalo isto samo se broj promijenio. Većina ljudi koju poznajem nije u stanju uočiti da ništa nije ostalo isto. Postalo je gore.
Osmi „Ghetto Report“, pisan nakon što je kazaljka 01.01.2011. godine prešla magičnu brojku dvanaest, bi po nekom logičkom principu trebao sumirati ono što nam se dešavala u proteklih dvanaest mjeseci. Da bi to bilo moguće učiniti ovo osmo izdanje kolumne bi se moralo prošiti na nekih stotinjak stranica i ljudima koji će ga slušati i čitati oduzelo nekoliko sati u kojima nikako ne bi mogli biti pošteđeni najgorih priča o korumpiranoj i nesposobnoj vlasti, brutalnom kriminalu, nemogućem siromaštvu i društvu koje već godinama propada sve dublje i dublje.
Da je istina da je sve ostalo isto u državi u kojoj živimo to bi značilo da napredujemo. Zaustaviti konstatno poniranje u sve veći mrak i ostati na ovoj razini pakla na kojoj smo sada za sve nas bio bi uspjeh koji zaslužuje divljenje. Zaista, bio bi to događaj vrijedan novogodišnje proslave. Ovako smo samo u toj jednoj noći pokušali zaboraviti gdje živimo. Da li smo uspjeli vjerovatno više zavisi od količine alkohola i ilegalnih supstanci koje smo unijeli u svoje organizme od nas samih.
Naravno da Srednji Prst jeste tu da vas stalno podsjeća na sve ove navedene probleme i dešavanja, ali isto tako to nije i njegova jedina, pa čak ni najbitnija funkcija. Dovoljno je samo istaći da ništa ne ostaje isto „jer sve ide unatrag, živimo u plemenima k'o Apači“, kao što kažu stihove jedne kultne pjesme još kultnije grupe. Zapamtite to slijedeći put kada pomislite da ne može biti gore, jer možda će biti kasno kada vas neki klinac odluči pokositi iz automatske puške.
II
Stanje u rap muzici kroz 2010. godinu se najbolje može opisati kao ambivalentno. Sa jedne strane imate totalni pad broja prodanih albuma i taman kada pomislite da ne može gore dogodi se da izvođač koji je zadnji album prodao u tiražu od nekoliko stotina hiljada novi album uspije u svega nekoliko desetina. Ako uopšte i toliko.
Ipak, to je donijelo i promjene koje su za opstanak zdravog razuma ove muzike nužno potrebe. Većina stvaraoca je shvativši da više nisu u stanju prodavati albume bez obzira koliko svoju muziku podredili zahtjevima tržišta odlučila da napokon počne raditi muziku kakvu njihovi vjerni slušaoci od njih godinama traže. Tako smo u ovoj godini od imena koja su se već odavno prestala vezati za kvalitetan rap zvuk dobili nekoliko zaista odličnih albuma koji nisu zvučali kao neki crnački pokušaj komercijalnog trancea. O tim i mnogim drugim albumima u večerašnjoj specijalnoj novogodišnjoj emisiji će te imati priliku jako puno čuti.
Pored toga, ono što se počelo dešavati na kraju 2010. godine, a sigurno će u potpunosti obilježiti 2011. jeste i materijal sa Dr. Dreovog „Detoxa“ koji napokon počeo dolaziti do ušiju onih koji ga toliko željno iščekuju. „Kush“ smo već čuli i u „Ghetto Reportu“ govorili o istoj, a prije par dana DJ Big Mike je preko twittera pustio i stvar „Syllables“. Dobri Doktor sa Eminemom, Jay-Zijem, 50 Centom, Stat Quoom i Ca$hisom uradio je stvar koja će se prema izjavi koju je Ca$his dao vrlo moguće naći na „Detoxu“ iako je prvenstveno bila namijenjena za Eminemov album. Kako god, vrlo je moguće da stvar završi samo na svim mogućim rap blogovima i mixtapeima i da nikada ne doživi zvaničnu objavu.
„Syllables“ upravo govori o tome kako su pod pritiskom tržišta izvođačima jedino postali važni beatovi koje tresu membrane na zvučnicima u klubovima i zarazni, lako pamtljivi refreni. Lirika i inovativne tehnike rimovanja više kao da nikoga ne zanimaju i naše mišljenje je da će sve manji broj prodatih albuma donijeti sve veći broj MC-ija koji će se ponovo okrenuti onome što je za ovaj muzički žanr zapravo i najvažnije.
Jako jednostavan beat, vjerovatno namjerno odabran da bi podcrtao poentu pjesme i Eminemov refren koji će vas pošteno nasmijati savršeno odgovaraju versovima ovih velikana, kao i versovima dvojice mladih talenata. Svih šest MC-ija je dalo značajan doprinos pjesmi i slobodno možemo reći da je teško naći neki istinski slab dio u njihovim liričkim egzibicijama.
„Syllables“ sigurno nije stvar koja vam mjesecima neće izlaziti iz glave, ali jeste jedan koncetrisan i smislen izražaj koji želimo čuti od repera koju su uzor većini. Sve dok većina ne shvati da poenta jeste u lirici i u rimovanjima, muzika koju toliko volimo neosporno će velikom brzinom napredovati prema svom kraju.
0 comments:
Post a Comment