Ghetto Report 14 (28.03.2011.)

“Mi ili oni?”

Već nekoliko puta do sada u Ghetto Reportu govorili smo o porastu nasilja među raznoraznim bandama na ulicama Sarajeva i pokušali da našim slušateljima i čitateljima skrenemo pažnju na sve loše strane sudjelovanja u istima i vođenja takvog načina života. Vjerujemo da među onima koji prate naš rad ima jako puno mladih ljudi kojima bi takve riječi mogle nešto značiti. Teško je vjerovati da bilo kakva kolumna može uspjeti promjeniti stanje uma nekome ko se osjeća bijesno i nezadovoljno, ali smatramo da svaki pokušaj (pa i ovaj jako mali) ipak ima neku vrijednost. Zadnjih par izdanja Ghetto Reporta se prije svega bavilo temama vezanim za muziku (sva frka oko MOP-ija i BOBe) tako da smo za ovo četrnaesto izdanje odlučili obraditi jednu jako važnu temu koja ovih dana potresa naše kvartove i ulice.

Ne, nećemo vam ponovo pričati o pucanju suparničkih bandi, bodenju maloljetnika, premlaćivanju i maltretiranju u školama, pljačkanju kladionica, otimanju mobitela, paljenju i davljenju sirotih starica, jer o tome, vjerujemo, sve već jako dobro znate. Nećemo drviti ni o federalnoj vladi, kršenju ustava, ustavom sudu i CIKu, Karađorđevu za 2011., jer hiljade različitih stavova (vođenih vlastitim interesima prije svega) možete naći u svim dnevnim novinama i na svim vijestima. Ove sedmice odlučili smo se baviti jednom sasvim drugačijom prijetnjom koja prijeti da bukvalno pojede naš grad. Novi tip bandi koji se poput prave kuge velikom brzinom širi ulicama Sarajeva i koji ne pokazuje nimalo ljudskosti u svom ponašanju. Policiji su ruke bukvalno zavezane u ovom slučaju, iako bi bilo teško povjerovati da bi bilo drugačije i da nisu, dok se ujedanje, lajanje, režanje i Bog zna kakvi sve ne urlici prolamaju kroz sarajevsku noć.

Dame i gospodo, dobrodošli u Sarajevo, grad pasa lutalica.

Bez obzira na ovaj prilično komičan (ili bolje rečeno tragikomičan) uvod, sigurni smo da većini naših slušaoca u Sarajevu ova priča nije ni namanje smiješna. Svi koji su imali priliku da u gluho doba noći susretnu jednu od ovih bandi i pogledaju u čeljusti njenih pripadnika znaju koliko je situacija ozbiljna. Možda je najbolje da vam kažemo ovako, dovoljno je ozbiljna da je samo jedan istaknuti član čopora iz Hrasnog, poznat pod nadimkom Spanki (puno ime nepoznatno), prije nego što su ga napokon sklonili sa ulica ugrizao osamnaest osoba. Da, dobro ste čuli i pročitali, osamnaest! U podzemlju kruže priče da se Spanki zakleo da će se osvetiti onima koji su odgovorni za njegovo hapšenje nakon odsluženja kazne. Istinska legenda sarajevskih čopora.

Jako je važno razjasniti jednu stvar. Svi članovi ekipe Srednjeg Prsta su ljubitelji životinja i nikada nijednom od ovih nedužnih stvorenja ne bi željeli neku nesretnu sudbinu. S druge strane, svi mi imamo i mozak koji znamo koristi za razliku od mnogih nevladinih organizacija, ljubitelja životinja…i očigledno, mrzitelja ljudi. Prosto je nadrealno da nas mnoga od tih udruženja pokušavaju ubjediti u ispravnost zakona o zaštiti životinja koji ne predviđa prostor za smještaj istih. Svi ti veliki ljudi kojima su srca puna ljubavi prema jadnim i nedužnim životinjima se za iste bore tako što ih puštaju da u čoporima lutaju ulicama. Gladne. Izmučene. Bijesne.

Iz udruženja “Av-Mau” su na slučaj kada je pas ugrizao 10-godišnje dijete reagovali izjavom da je “dječak izazivao psa prije nego što ga je on ugrizao”. Dakle, dragi naši sugrađani, slijedeći put kada vas vaš lokalni šaner presretne u mraku prolaza i nanese vam tjelesne povrede budite svjesni da će njegova odbrana biti da ste ga izazivali?! Jasno je da životinje ne možemo optužiti za njihove postupke i da nevina stvorenja nisu odgovorna. Odgovorni su oni koji se zalažu da ti psi lutaju ulicama i oni koji su plaćeni da rješavaju ovakva pitanja.

Činjenicu da vrlo dobro znamo o čemu govorimo potvrđuje i slučaj kada se naš voditelj Tread Leshy našao u direktnom sukobu sa jednim dobrinjskim čoporom (srećom bez većih posljedica), a slična sudbina nije zaobišla ni urednika Prezu koji se vraćajući kući sa Srednjeg Prsta zadesio između dvije sukobljene bande na regionu Malte. Sigurni smo da je ovakvih primjera na hiljade, a s obzirom da je pred nama sezona parenja pravi spektakl tek treba da počne. Dvadeset hiljada pasa lutalica na ulicama glavnog grada. San svakog istinskog ljubitelja životnja.

I dok noću, ležeći u našim toplim krevetima, osluškujemo lavež i urlike koji odjekuju našim kvartovima , postavlja se ružno, žalosno, ali neizbježno pitanje: ko je slijedeći? Mi ili oni?