202: Dječaci @ The Bar (Internet)

Nakon što smo u prošlim sedmicama napravili pauzu sa našom novo rubrikom 202, ove sedmice nastavljamo sa trećim u seriji tekstova sa starog Srednji Prst bloga iz vremena dok smo emisiju radili na 202-ci. Kolega Sharana piše o greškama koje su napravili organizatori prvog solo nastupa Dječaka u Sarajevu. Iz vremena kada su Dječaci još uvijek radili ubitačnu muziku. Uživajte.

Dječaci @ The Bar (Internet)

Vjerovali ili ne, očajnički sam se trudio dovesti Dječake u Sarajevo. Bila je tu hrpa pokušaja, ali ili na određeni datum Dječaci nisu mogli, ili je nedostajala lova, ili bi klub otkazao, tako da je sve ostalo na dogovorima. Zato sam se apsolutno oduševio kada je na moj mobitel stigao SMS sa jednostavnim sadržajem – Dječaci, petak u Internetu (Za one koji ne znaju, Internet je stari naziv The Bara, op.a.)

Neću vam sad pričati o koncertu, i svom iskustvu na istom, jer ste imali priliku pročitati report sa koncerta iz pera/tastature našeg drugara Treada. Ovaj tekst puca na jednu drugu temu, u kojoj su Dječaci samo primjer, a možemo ga primijeniti na bilo koju svirku manjeg, lokalnog hip hop / rap / metal / rock / HC / punk artista. We'll stick to Hip Hop, bitchez.

Rebuilt Casa je ekipa ljudi koji su zaslužni za seriju sjajnih koncerata u glavnom gradu BiH, i njegovom klubu ''The Bar''. Da, ti su ljudi doveli Ajsa, ti su ljudi doveli Marchela, ti su ljudi doveli Elemental, i srećom, ti su ljudi doveli i Dječake.

Međutim, fundamentalna greška se javila kod organizovanja i promocije koncerta Dječaka u gradu Sarajevu, što i nije samo greška Rebuilt Case, nego dosta organizatora manjih underground eventa, a i sam sam ispušio par puta zbog iste stvari. O čemu je riječ, read on... Dosta organizatora nikako ne mogu shvatiti činjenicu da ponekad samo ime prodaje artista. To je npr. u slučaju Marchela. Marchelu ne trebaju plakati – trebaju u nekoj razumnoj količini, ali stvarno nije potrebno da se izlijepi cijeli grad sa njegovim imenom, jer je on svojom muzikom i radom na sceni jako dobro poznat i izvan hip-hop krugova. Ono što je bilo zamjetno za vrijeme promocije Dječaka je nedostatak iste! Razumijete li šta želim da kažem? Dječaci su novo meso na području Bosne i Hercegovine, i iako je promocija istih krenula 2005.godine na sarajevskom Radiju 202 od strane ekipe KRU, oni su još uvijek nepoznanica, anonimusi za koje zna određena ekipa.

Naravno, ni sami Dječaci za to nisu krivi – oni imaju svoj način rada i djelovanja, a organizatori se ne moraju čuditi maloj posjećenosti svirke. Iako je svirka bila energična, jako energična, i iako je atmosfera bila sjajna u The Baru tog petka, ja sam jednostavno žalio što se više ljudi nije pojavilo na njihovom prvom samostalnom koncertu u Sarajevu. Imam osjećaj da je organizator igrao na onu kartu ''Hajdemo mi još jedno ime pritefteriti u našu knjigu organizovanih događaja, i važno je samo da otplatimo ljudima povratne karte.'' To ne funkcioniše, barem ne bi trebalo stvari postavljati tako ako ste pravi zaljubljenik i ljubitelj onog što radite.

Ono što se redovno dešava je konstantno bombardovanje ljudi sa velikim imenima, tako da kad se desi manji koncert, organizatori se uopće ne brinu za taj bend. A tu je bit problema – ne postoji veliki i mali koncert, veliki i mali bend, postoje samo dobri i loši bendovi i dobro i loše organizovani nastupi.

U suštini je to to – ovdje je riječ o nedostatku promocije za jedan mladi bend koji treba promociju VIŠE nego 15 pari mikrofona i bombastičnog razglasa. Oni trebaju masu koja će čuti za njih. Ne zamišljam ni ja 10.000 ljudi, jer to nije selekcija koja treba da se desi. Zamišljam samo solidnu hrpu ljudi – ma iskreno, Dječaci su toliko dobri da zamišljam pun klub ljudi koji skakanjem mrve sve pred sobom.

Još par zamjerki o kojima neću pisati traktate, ali mislim da su jako, jako važne za efikasan nastup. Mislim da je bilo jako, jako glupo pustiti ljude na binu, a da nemaju sve što im je potrebno na toj bini. Sjećam se da sam najmanje 5 puta dodao svoju kriglu pive Kid Rađi, prije nego što su na stage stigla pića za bend. To su te neke male sitnice koje će svima, ako ništa, obezbijediti ugodnije slušanje, i barem jednu pjesmu više na nastupu, a ljudima na bini pomoći da se lagodnije osjećaju i lakše repaju.

U našim malim underground muzičkim zajednicama, Internet je najbolji način promovisanja, ali dragi organizatori, neće vas ubiti da iskopirate nekih 1000 flajera za promociju. Ipak, flajeri ostaju u džepu, a ja dosad nisam upoznao nekoga da je uspio zgurati monitor u džep.