202: Horrorcore

Treći tekst u rubrici 202 (tekstovi sa starog Srednji Prst bloga, kao posveta ugašenom radiju 202) ponovo dolazi iz tastature kolege Sharana i govori o osnovama horrorcorea. U periodu kada je tekst pisan o horrorcoreu se na našim prostorima znalo prilično malo. Danas su ljudi značajno informisaniji, ali neće škoditi da se neke činjenice ponove. Svakako jedan od zanimljivijih tekstova sa starog bloga. Nadamo se da ćemo Sharan nagovoriti da u narednom periodu i nastavi ovu kolmnu.

Prije par dana počeo sam priču sa nekim metalnim klincima o njihovoj ljubavi prema metal zvuku. Najmanje dvije trećine njih mi je reklo da vole metal jer je brz, morbidan i obrađuje teme kojih se drugi žanrovi ne dotiču. Uz tu konstataciju, nije izostala ni ona da je hip-hop i rap zvuk najveće sranje, i čuđenje kako da ja metalac mogu uživati slušajući hip-hop i rap.

Ovakv vrste rasprava su meni, ljubitelju pretvrdog zvuka postale jedna svakodnevnica, i navikao sam na nerazumijevanje mlađe ekipe u vezi širokog spektra muzike koju slušam. Davno sam na najvećem bosansko-hercegovačkom rock/metal forumu Rock Planet pokušao da ljudima predstavim rap izvođače sa labela Psycho+Logical, kao što su Ill Bill, Necro i Goretex. Naišao sam na buru negodovanja, uz standardne povike koji idu uz baklje, vile i linčovanje – TO JE HIP HOP!

Onda sam odlučio začepiti gubicu lajavcima i dokazati im da hip-hop i rap muzika nisu samo zlatne kajle, bunde od činčile i bling-bling zubi, nego da nabrajanje može biti i satanističko, bolesno, perverzno, degutantno i krvavo.

Pa krenimo putem subžanra hip-hop/rap zvuka, koji bi vas mogao natjerati da promijenite kompletnu viziju jedne muzike – da, ovo je priča o Horrorcoreu.

Davno prije Flatlinerza koji su žanr definisali kao Horrorcore, detriotski Esham sa svojim albumom Bummin' Words from Hell, definisao je Acid Rap, koji prati liniju Horrorcorea jednim putem, ali se kod pitanja ''shock value-a'' uveliko razlikuju. Acid Rap je praotac horrorcore hip-hopa sa horror temama stvarnog svijeta kao što su samoubistva, mentalne bolesti, i religija. Esham (skraćeno od East Side Hoes And Money) je sam dao više definicija žanra, u svojoj muzici se od 1988. godine bavio anti-religijskim temama, zloupotrebom droga, serijskim ubojicama i drugim temama koje su se smatrale nepodobnim za jedan studijski materijal. Na albumu ''KKKill the Fetus'', Esham je uspio na sebe navući gnjev ljutih protivnika abortusa, koji su mu u više navrata prijetili čak i smrću.

Jedan od ljudi koji to danas neće priznati, u prvom redu zbog dissanja koje mu je Esham priredio na svom albumu Tongues iz 2001 godine je Eminem. Eminemovi počeci bavljenja hip-hopom u Detroitskom undergroundu su čvrsto vezani i pod utjecajem Acid Rap zvuka, od post-industrijskih beatova, pa sve do tema koje je tada Eminem obrađivao, a tiču se tamne strane ljudske psihe.

No, kako ovo nije priča o Acid Rapu, iako bi se punooo toga moglo reći, idemo dalje. Na sceni se pojavljuje bend Flatlinerz, i čovjek iza tog projekta zove se Russell Simmons. Za one malo manje informisane, gospodin Simmons je zajedno sa gospodinom Rick Rubinom (kojeg ne znam da li da volim ili mrzim, jer je napravio čudo sa Slayerovim ''Reign in Blood'' albumom, i usput, kreirao sramotni nu metal, koji je 90tih ponizio i metal i rap) osnovao izdavačku kuću Def Jam. Čudom prirode, stariji je brat Run-a iz Run DMC-ja. Russell Simmons je kreditovan kao čovjek koji je izmislio termin Horrorcore i definisao ga kao ''hardcore rap sa horror temama''.

Kako to uopće zvuči, pitat će se jedan prosječan slušatelj hip-hopa, koji ima viziju ulične muzike koju mu servira MTV naš svagdašnji?

Kad slušate horrorcore album (podrazumijeva se da znate engleski, ili već jezik na kojem je album odrepan) dobijete osjećaj da slušate audio iz horror filma. Čista horror fikcija i nasilje, zajedno sa čestim utjecajem black i death metala, bačeni su na beat. Tu i tamo, pojavi se i poneki sample iz horror filmova koji dodatno podiže atmosferu.

Horrorcore artisti su imali svoju šansu da se probiju u mainstream, ali kako ovaj zvuk nije namijenjen širokom spektru slušatelja, tako ta šansa nije ni iskorištena. Zato, ako želite potražiti informacije o Horrorcoreu, tražite ih na Internetu. Pošto je Internet glavno borilište ovog subžanra, i najviše informacija ćete naći na netu, želim vam pomoći na jedan način. Riječ Horrorcore je i izvedenica od riječi hardcore koja u ovom smislu nije imenica, nego pridjev. U ovom slučaju i dark metal se može okarakterizirati kao horrorcore, tako da bi bilo dobro da ako tražite rap muziku u domeni horrorcorea, da je tražite i sa etiketom horror rap.

Iako je jedno vrijeme tada uveliko najjači produžetak rap muzike, gangsta rap bio u stanje dezorijentacije, tržište je tražilo nešto novo, i određeni ljudi su smatrali da je upravo horrorcore ''to nešto novo'', međutim, fanovi nisu mogli progutati priče o zombijima, ubojicama i sličnim nakazama. To se savršeno reflektiralo na karijeru bendova kao što su Flatlinerz, koje je Def Jam jednim potezom ugasio, te malo poznatijeg sastava Gravediggaz-a, koje je vodio RZArector, odnosno RZA iz Wu-Tanga. Upravo je fanbase Wu-Tanga pomogao Gravediggazima da se koliko toliko izdignu iz undegrounda i pokažu svoje crno dupe na malim ekranima.

Horrorcore nije muzika u kojoj ćete moći tražiti bit ulice. To je zvuk koji je stvoren da zabavlja ljude i da im pomogne da uživaju. Zaboravite na ghetto priče u ovoj temi.

Po mom skromnom mišljenju, veliki razlog odbijanja horrorcorea od strane hip-hop fanova je nedostatak mašte, i već utvrđenih smjernica kojima hip-hop treba kročiti. Kad vidite nabildanog crnca kako repa u teškom života u ghettu, 95% ljudi će puno ozbiljnije shvatiti njega nego dvojicu crnaca sa corpse paintom (crno-bijela šminka koja je karakteristična za black metal bendove, a svojim bojama simbolizira kugu, naravno, boje mogu varirati) koji repaju o maloj djevojčici koju u ghettu jedu zombiji.

Mnogi se sigurno sad pitaju – ok, kontamo donekle šta je Horrorcore, ali šta je Wicked Shit ili Death Rap? U suštini, razlike uopće nema. Wicked Shit Rap, odnosno rap sa WS temama je rap koji kao tematiku ima iste stvari kao i Horrorcore artisti, odnosno, artist može slobodno izabrati kojim žanrom da se okiti. Death Rap izraz je izmislio Necro. Kad malo bolje pogledam (poslušam), možda jedina razlika između Death Rap-a i Horrorcore-a je u tome što Necro za razliku od drugih rappera puno više koketira sa metal umjetnicima, što je dokazao sa svojim albumom ''Pre-Fix for Death'' na kojem su gostovali ljudi iz bendova Hatebreed, Obituary, Voivod, Nuclear Assault i drugih teškaša. Tematikom se Necro dotiče tema kojih se dotiče i horrorcore, s tim što Necro često u svojim pjesmama spominje i metal artiste i svoju povezanost sa njima (O Necrovoj karijeri prije hip-hopa čitajte u intervjuu sa njim koji sam odradio za ISK Webzine, ali imate ga i ovdje na Srednjem Prstu).

Što se tiče našeg govornog područja, nisam upoznat sa artistima koji furaju ovaj stil. Jedna od pjesama sa album ''Puzzle Shock'' srbijanskog hip-hopera Marchela ima šmek horrorcorea, u pitanju je stvar ''Nedođija BB''.

Ovo je prvi dio teksta o horrorcoreu. Ako želite da se malo upoznate sa žanrom, nađite albume Gravedigazza, Flatlinerza, Necra, Ill Billa, Goretexa, Mr.Hydea, Eshama i ICPa. To je jedan dobar početak, koji će vam otprilike dati predstavu o ovoj temi (imajte na umu da su Esham i ICP acid rapperi, ali ih dosta ljudi karakteriše kao horrorcore, uglavnom, sami prosudite). Ako imate problema sa pronalaženjem ovih artista, jedan od najkomercijalnijih horrorcore artista su Insane Clown Posse, e njih ćete iskopati bez problema :)

Dakle, ako čujete tvrd beat, prljavu produkciju, opskuran tekst o malim zelenim koji otimaju bebe i serviraju ih kao hamburgere u New Yorku, velika je mogućnost da ste naletjeli na horrorcore rappera. Zato, dragi moji, opustite se, prestanite biti uskogrudni i uživajte!