Tram 11 – „Jedno“
„Da mi kompa bude Mažuranić, frend Stjepan Radić, prijatelj Marulić, kao buraz Ante Starčević...“
To su riječi refrena jednog od prvih rap hitova na balkanski način ikada, stvar "Hrvatski Velikani" izašla je 1996. i bila je među prvim oficijelnim stvarima zaista legendarnog zagrebačkog hiphop dua, Tram11-a, a bila je i ostala i prva rap stvar u Hrvatskoj za koju je izašao spot.
Tram11 osnovali su Nenad Šimun (Target) i Srđan Ćuk (General Woo) 1996. godine, a naziv grupe je po jedanaesci, tramvaju u Zagrebu koji je spajao djelove grada u kojima su živili.
Stvar "Hrvatski Velikani", zajedno sa još tri stvari Tram-a i po jednom solo pjesmom Woo-a i Target-a, nalazi se na "Project Impossible" kompilaciji Blackout Project-a, Radija 101, koju spominjemo već treći put, nakon što smo u sklopu Pjesme sedmice ranije predstavljali Bolesnu Braću, odnosno El Bahattee-a, koji su na tom značajnom izdanju također zabilježili debitantska pojavljivanja.
Značajnim izdanjem i klasikom se može i mora opisati prvi, kao i drugi studijski album veterana, a izašli su 1999. i 2000. godine. Bilo je to vrijeme kada je Tram bio i najaktivniji, što studijski, što live i medijski. U tom periodu je izašla i druga kompilacija Blackout Project-a, "Blackout 00", "HipHop Generacija 2000" i "HipHop Generacija 2001", a Tram je tada izbacio i Superistu, kao i ostvario gostovanja na skoro svim vrijednijim hiphop izdanjima tadašnje Zagrebačke hiphop scene. Bilo je to vjerovatno i najslavnije, zlatno doba te scene.
Prvi album, "Čovječe ne ljuti se" bio je veliki uspjeh i kritički opće prihvaćen, a i ako se u našim plejerima zavrtio po hiljadu puta, to nas ne sprječava da ga zavrtimo još toliko, a da pri tom ne izgubi na slušljivosti ali i nostalgiji koju sada već budi. Stvari poput "Kaj ima lima?", "Pismo1 i 2", "Malu na stranu", "Crna hronika", "Pad sistema" itd. uvijek će imati posebno mjesto u srcu vjernih Tramovih slušatelja. "Kužiš spiku" je čak objavljena i na "The Best of International Hip-Hop" kompilaciji, a na albumu gostuju El Bahattee, Phat Phillie, Major League Figures i Bolesna Braća. Koolade i Dash su među najzaslužnijim za zvuk sa kojim asociramo tadašnje zagrebačke emsije i grupe, a i za "Čovječe ne ljuti se" oni potpisuju produkciju u cjelosti, Koolade za 10, a Dash za 8 stvari.
Target i Woo su svojim prvijencem stvorili veliku bazu slušatelja i obožavatelja, a iskoristili su i svoj stvaralački zenit kao i sav hajp oko Trama, pa već u decembru naredne, 2000. godine izbacili su drugi studijski album, legendarnu "Vrućinu gradskog asfalta".
Sa njim su nadmašili već ionako velika očekivanja, ali i zacementirali svoje mjesto među najvećim hiphop imenima i grupama sa ovih prostora. Oni su među onima koji se svojim stvarima, spotovima, albumima i pojavama ne bi postidili ni u hip-hop kolijevci Nju Jorku, a tekstove im na pamet zna rap publika od Ljubljane do Skoplja, Zagreba do Splita ili Beograda do Sarajeva. Za Sarajevo se to potvrdilo i na nedavno održanom Target-ovom nastupu u AG-u, kada su ljudi logično najviše skakali na riječi starih Tramovih bombi, a skakali su i oni koji nisu imali prilike pratiti Tram dok je još bio aktivan, što samo govori koliko dubok trag su ostavili, te da će ih se još dugo slušati i pamtiti.
Poslednji album bio je dupli cd, izašao je 2003. godine pod nazivom "Tajna Crne Kutije (The Best Of)". Na prvom su se nalazili dobro poznati hitovi plus tri nove pjesme, dok su na drugom uglavnom rijetke i neobjavljene pjesme. Nažalost, iste godine kada je album izašao, dvojac se je raspao. Bio je to pravi šok za njihove fanove, ali i za cijelu scenu. Mnogo se špekulisalo o mogućim razlozima raspada, ali zar je to uopšte bitno? Ostali su mnogi wannabe Targeti, i wannabe Woo-ovi, a ostali su i Target i Woo, koji nikada solo nisu bili ni blizu onoga što je bio Tram11, ni blizu onoga što su bili kad su bili "Jedno"!
Žalimo što nisu trajali duže i što se nažalost rijetko šta ispostavilo onako kako su Tram-ovci 2000. godine predvidjeli, zamislili ili maštali na pjesmi "Za 10 Godina", koja nije naša trinaesta Pjesma sedmice, ali nalazi se na istom albumu.
"Vrućina gradskog asfalta" je album koji je pomjerio granice i postavio standarde za hrvatski, ali i balkanski hiphop, čak više i od njegovog predhodnog. Album kojeg otvara ubitačna "Prvo i Osnovno", preko "Nisi Pazio", "A Vi Svi", "Zlo i Naopako", "Vrućina Gradskog Asfalta", "Nit života", "Crni Dani",.. ponovo su producirali Koolade (12) i Dash (3), a dvije stvari producirao je i Baby Dooks. Na albumu gostuje Prva Petorka, XL, Ink i Ivana Husar, Bolesna Braća i Ivana Kindl, Baby Dooks i Renman.
Nećemo pričati puno o onome što se dešavalo nakon raspada grupe, pa ćemo za sad spomenut tek da je Target izbacio 3, a Woo 2 solo albuma koje svakako preporučujemo, a ako već niste čitali preporučujemo i da potražite i pročitate Targetovu knjigu "Sve je to HipHop". Target i General Wookovarski, odnosno njihovi solo putevi nisu tema, tema je da jedan i jedan nisu dva već jedanaest, tema je da su jedan i jedan jedno, a "Jedno" je i 13. Pjesma sedmice Srednjeg Prsta!
0 comments:
Post a Comment