--------- PONEDJELJKOM 15 MINUTA IZA PONOĆI NA FEDERALNOM RADIJU ---------

Tuesday, December 28, 2010

Ghetto Report 7 (27.12.2010.)



„Pokušaj prvi“

Na platou ispred dvorane Mirza Delibašić na Skenderiji u 16.30 sati došlo je do pucnjave u kojoj je N. H. iz Sarajeva pucao na policajce, potvrđeno nam je iz Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo. (izvor: sarajevo-x.com, 16.12.2010.)

Koliko je situacija u glavnom gradu Bosne i Hercegovine izmakla kontroli dobro je poznato svim njegovim građanima. Teško da prođe i jedna sedmica da rubrike crne hronike nisu pune članaka o pucnjavama, pljačkama, ubistvima i pokušajima istih. U „Ghetto Reportu“ ove sedmice upravo govorimo o jednom takvom pokušaju koji je uspio zaprepastiti sve nas prilično oguglale na takva dešavanja.

Pucati u centru grada je loše. Pucati u centru grada na policajca je jako loše. Pucati u centru grada na policajca iz automatske puške i teško ga raniti je dovoljno loše da vam zauvijek promjeni život i osudi vas da ostatak života provedete odbačeni od običnog naroda. Željeli to ili ne tada svoje mjesto jedino možete naći u kriminalnom podzemlju zajedno sa onima koji su svjesno ili nesvjesno u životu odabrali isti put. Kada pogledate godišta momaka koji se terete za ovaj akt (1989. i 1990.) onda znate da takve odluke koji određuju ostatak života sigurno ne treba donositi u ranim dvadesetima.

Srednji Prst nikada nije bio medij koji pretjerano moralizuje ili osuđuje i donosi zaključke o bilo čijim postupcima bez da ima jasan i precizan uvid u stvarno stanje stvari. S obzirom da je u ovom slučaju to nemoguće jer niko od nas nije uposlenik Ministarstva unutrašnjih poslova ili ne daj Bože doušnik od takvih komentara ćemo se suzdržati. Nepošteno bi bilo ne istaći činjenicu da većina nas uopšte nema pozitivno mišljenje o čuvarima reda u našoj državi i da je veliki broj situacija u kojima bi svakome normalnom palo na pamet da uradi nešto slično, ali prema svemu onome što mi znamo o ovom događaju ovdje nije riječ o nikakvoj nepravdi ili pretjeranoj upotrebi sile ruke zakona.

Bijesni momci vrlo vjerovatno nesvjesni svojih postupaka plus još bijesnija oružja koja ne mogu kontrolisati sama sebe. Rezultat, još jedna gradska tragedija i još jedan mladi život koji se obilježio za sva vremena. I dalje želite bili slijedeći?

„Pokušaj drugi“

U vremenu kada je rap muzika gotovo dotakla dno u komercijalnom smislu i kada rijetko koji izvođač može dostići brojeve prodatih albuma koji su prije samo par godina bili smiješni i smatrali se neuspjehom jedno ime uspjelo je da se izdigne iznad svega toga. Lil Wayne je jedan od onih koji su svoj pravi komercijalni uspjeh dostigli tek onda kada to gotovo niko drugi nije bio u stanju učiniti. Bez obzira da li se radi o provjerenom izvođaču koji svoju karijeru gradi godinama ili o novom licu koje samo na kratku uspije privući pažnju publike, brojevi danas jednostavno nikome ne idu u prilog. Osim malom Wayneu naravno.

Nakon što je neumornim radom pokorio sve moguće liste prodaje i popularnosti i svoj vers dodao na svaku dobru, a realno i manje dobru pjesmu, Wayne je otišao na zasluženi odmor. U zatvor Rikers Island u New Yorku. O zatvorskoj kazni, samo puštanju na slobodu, famoznom „The Carter“ dokumentarcu, suradnji sa Drakeom i svim mogućim i nemogućim istinama i mitovima vezanim za ovog talentovanog repera svi sve znaju i nema nikakve potrebe to ponavljati.

Ono o čemu u sedmoj izdanju GR-a govorimo jeste prvi single sa četvrtog izdanja kultne „Carter“ serije albuma koji je pušten na net prije par dana. „6 Foot 7 Foot“ sa Corey Gunzom je potresla rap svijet kako to samo Marsovac može i Funkmaster Flex koji je dobio čast da stvar premijerno vrti je potrošio desetine bombi. Nakon „Kusha“ Dr.Dre o kojoj smo govorili u prošlom izdanju na redu je i nova stvar o kojoj svi pričaju.

Pjesma je najavljena kao „A Milli“ za 2010. godinu i to na steroidima. To je trebalo da znači da će stvar biti veća bomba i da će nas pokositi kada je čujemo. Kao što ljudi na steroidima nisu ništa bolji, pametniji pa čak ni jači od nas običnih i normalnih tako ni „6 Foot 7 Foot“ apsolutno nije u rangu pomenutog klasika. Bangladesh, producent odgovoran za ovaj beat producirao je mnoge odlične stvari, između ostalog i „A Milli“, kao i „Lemonade“ Gucci Mane. Ovaj put nažalost dobili smo generečinu kopiju već spomenute pjesme sa „Carter 3“ i prilično inspirisanog, ali i dalje potpuno nepovezanog Waynea. Ljudi su u hajpu da čovjek ponovo kida matre i sve to stoji, ali voljeli bi povremeno čuti i nešto smislenije od domišljatih punchlinea. Ipak, ne treba sumnjati da ćemo tako nešto i dočekati sa „Carter 4“.

Posebno razočaranje jeste Corey Gunz. Dečko koji je bio na orginalnoj verziji „A Millie“ koja je prva puštena na net (a poslije izbačena sa albuma) i koji je tada totalno pokidao Waynea je ovdje podbacio. Od mladog Coreya, sina legende Peter Gunza, se jako jako puno očekuje i možda je taj pritisak učinio da zaboravi da nije sve u flowu. Lirika je gotovo nepostojeća, gomila riječi koje jako dobro zvuče, ali jako malo znače.

Konačni sud je da je pjesma sasvim uredu kao neko zagrijavanje, kao stvar za mixtape, kao brutalno ubijanje beata od dva jako talentovana MC-ija. Ali prvi single sa „Cartera 4“? Nikako.

Monday, December 27, 2010

Srednji Prst Rap Show #10 (27.12.2010.)




Sretan Božić svim čitateljima katoličke vjeroispovijesti.

Novi Srednji Prst i nova „Ghetto Report“ kolumna u kojoj ovog puta govorimo o posljednjim kriminalnim dešavanjima koja su potresla Sarajevo kao i o novom singleu Lil Waynea „6 Foot 7 Foot“ sa Corey Gunzom. Da li je Marsovac i ovog puta zakuhao stvar koja će potresti čitav rap svijet ili je zatvorska kazna ostavila duboke ožiljke na inspiraciji Cartera? Saznajte večeras u emisiji ili za par dana na blogu.

"Bring Da Ruckus" vam donosi poslasticu za Božić koju nam je spravio gospodin West sa velikim brojem kvalitetnih gostiju. Showbiz i KRS One, dvije legende spremaju zajednički album i prva stvar je vani, a pored toga tu je i novi Saigon, Spice 1, Tech N9ne i Ghostface. Large Professor je remixovao Nasovu "No Ideas Original", a zavrtiti ćemo i Rick Rossovu "Valley Of Death" sa "Deeper Than Rap" albuma.

U rubrici "Na Balkanski Način" predstavljamo Virone "#1" album koji je okupio veliki broj MC-ija srpske scene i slušat ćemo četiri stvari sa ovog izdanja. Vijest koja nas je jako obradovala jeste i izlazak "Pegaz 2" albuma tako da i to večeras sigurno vrtimo. Definitivno jako kvalitetan i sadržajan u rubrici "Na Balkanski Način".

"My Cup Of Tea" kao i prošle sedmice donosi BBK "Microphone Champion Episode 1" mix. Prvi dio ste slušali u prošloj emisiji i vjerujemo da ćete uživati i večeras.

Slušamo se.

Wednesday, December 22, 2010

Srednji Prst Podcast



Download 20.12.2010.

Snimak devetog izdanja. Osmo izdanje nije snimano jer nismo bili u mogućnosti da realizujemo emisiju u potpunosti. Podcast za šesto izdanje koji smo najavljivali nažalost nećete imati priliku skinuti radi tehničkih problema.

Tuesday, December 21, 2010

Ghetto Report 6 (20.12.2010.)



„Čekanje je mučno“


Naslov „Ghetto Report“ kolumne za ovu sedmicu će sigurno zvučati poznatno svim iole ozbiljnijim slušaocima rap muzike naših govornih područja. Blokovski aka Kajblo spiriT je 2005. godine izbacio jedan prilično kvalitetan i inovativan mixtape pod ovim nazivom i ukoliko ga do sada niste provjerili preporučujemo vam da to uradite. Carski Rez, etiketa pod kojom je mixtape objavljen pored Blokovskog ima još dosta kvalitetnih izvođača i objavljenog materijala tako da sigurno nećete pogriješiti ukoliko odlučite posvetiti im zasluženu pažnju.

S obzirom na važnost muzičkog događaja o kojem će te slušati i čitati u ovom šestom izdanju „Ghetto Reporta“ odlučili smo da mu posvetimo čitavu kolumnu. O hapšenju Ive Sanadera ste sigurno dosta čuli, a s obzirom koliko je čekanje da se kod nas desi nešto slično zaista mučno, svima nam je potrebnije čuti nešto ipak malo pozitivnije.

Kada govorimo o producentima koji su ostavili najveći trag na stvaranje muzičkih podloga preko kojih su talentovani i oni manje talentovani mladi afroamerikanci izražavali svoja osjećanja, društevene kritike, snove i maštanja o nikad dostignutim materijalnim bogatstvima, čistu šovinističku mržnju i opšti hedonistički pristup životu, jedno ime će za većinu poklonika kulture sigurno stajati prije svih ostalih. Iako je većini ekipe Srednjeg Prsta ovaj nesporno talentovani muzički gigant po kvalitetu daleko ispod jednog RZA-e, Premiera ili recimo Madliba, njegov uticaj na razvoj rap zvuka i njegov komercijalni uspjeh se jednostavno mora poštovati. Masni synthovi i bubnjevi koji će razdrmati i natjerati na benganje i najuspavaniji plesni podij, kultna ličnost iza jedne od najvećih rap grupa ikada, čovjek koji je otkrio komercijalno najuspješnije izvođače ove muzike i koji je odgovoran za najekstravagantniji rap label u historiji gangsta rapa. Dame i gospodo, sigurno znate o kome govorim, Andre Young aka Dr. Dre!

Pokušati prepričati sve važne momente i spomenuti sve hitove u karijeri ovog čovjeka prosto ne možemo uraditi jer bi nam za to trebale tri emisije, ali ono što možemo jeste secirati njegov prvi single sa predugo očekivanog „Detox“ albuma. „Kush“ sa Snoop Doggom i Akonom napokon nakon toliko pokušaja i navodnih singleova koji nisu uspjeli zainteresovati nikoga je vani, a dobili smo i video spot za ovu stvar koji više djeluje kao filmski hit „Inception“ nego kao bilo koji drugi rap video posljednjih godina. Novac uložen u ovaj album nikako nije upitan, vrijeme takođe, pregršt istaknutih imena koja su surađivala sa Doktorom i sva moguća rap elita za mixetom bi trebala da nam garantuju barem dovoljno kvalitetan rap album za razaranje klubova narednih nekoliko godina, ali da li je to zaista tako?

Sudeći prema prvom singleu takva sudbina „Detoxa“ je moguća, ali da li je i zagarantovana?

Svakako da ne.

Beat je dobar i bubnjevi savršenom preciznošću Doktorovog skalpela pogađaju tačno u centar za totalno mahnitanje u klubu, ali je isto tako prenatrpan u svakom smislu te riječi. Od piano nota, truba, synthova, stringsa, perkusija...poželite neki zvuk i uz malo ozbiljnije preslušavanje će te ga vjerovatno pronaći u ovoj pjesmi. Čini se da je većina kritičara koji su prognozirali da će nakon toliko vremena provedenog u radu na ovom albumu Doktor izgubiti osjećaj koliko je zapravo rap muzika najučinkovitija u svojoj brutalnoj minimalnosti i skromnosti u muziciranju bila upravu.

Upustiti se u neku ozbiljniju analizu lirike pjesme bi bilo krajnje neozbiljno s obzirom da pjesma govori o marihuani i to na jedan prilično banalan i jednostavan način. Andre Young prema vlastitom priznanju nije želio da ova stvar bude prvi single jer je jedina koja je posvećena ovoj tematici, ali često izvođači o tome i nemaju pravo glasa. Slušati čovjeka dovoljno starog da većini svojih slušaoca može biti otac dok repa o tome kako puši travu i nije baš nešto čime se ova pjesma može pohvaliti. Dre uz svo čudo najboljih ghostwritera nije uspio roknuti iznad prosječan verse, dok je u Snoopovom priča toliko puta prožvakana da to jednostavno nije ni moglo zvučati interesantnije.

Daleko najgori dio ovog singlea je svakako iritantni robotizirani Akonov glas koji je prije nekoliko godina možda na trenutke i bio intrigantan, ali danas to više nikako nije. Čak i najtvrdokorniji zaljubljenici u komercijalno orijentisani rap zvuk teško da će pronaći neko zadovoljstvo slušajući refren. Prosto je nevjerovatno da je nakon svih ovih godina iščekivanja Dre za prvi single od svih mogućih RnB izvođača odabarao Akona?!

S druge strane, najbolji i najpamtljiviji dio je Nate Dogg sa „Hold up, wait a minute, let me put some kush up in it“ i teško je ne pomisliti koliko bi kvalitetnija pjesma bila da je i sam refren prepušten ovom čovjeku. Dreovi raniji kultni albumi su u jednu ruku takvi jer su bili puni fascinatnih dionica dobro provjerenih gostiju. Kapa dole za Natea i nadamo se da će se čovjek uspjeti oporaviti od teškog fizičkog stanja u kojem se trenutno nalazi.

Da će se na „Kush“ lomiti kukovi širom zemaljske kugle, hoće. Da će „Kush“ postići određeni komercijalni uspjeh, hoće. Da je „Kush“ dobra najava i da nas je navukla da iščekujemo pomalo i zaboravljeni „Detox“, nikako. Da će „Detox“ ukoliko bude ovako zvučao biti nova polazna tačka za rap muziku i da će uspostaviti ponovnu dominaciju Zapada, apsolutno ne.

Ipak, ne treba sumnjati da plemeniti Doktor ima još neki trik u svom prašinom prekrivenom rukavu i da ništa nije nemoguće. Barem se još uvijek možemo nadati da nije.