Pjesma sedmice 10 (28.03.2011.)

El-P – „Deep Space 9mm“

Jaime Meline (Džejmi Milajni), El-P aka El-Producto, je tridesetšestogodišnji MC i producent iz Brooklyn-a. On je i suosnivač, vlasnik i generalni menadžer jednog od najuticajnijih američkih hiphop label-ova, Definitive Jux-a. Od februara 2010. godine Def Jux više ne postoji kao izdavačka kuća u tradicionalnom smislu.

El-P je u njujorške hiphop vode zaplivao kao vrlo mlad, a s obzirom na probleme sa autoritetom, zbog čega je bio izbačen iz nekoliko škola, odlučio je svoju ljubav prema hiphop muzici živiti do kraja, učiniti je profesijom i graditi muzičku karijeru. Kako se kasnije ispostavilo, to je bila nedvojbeno prava odluka, a kako to uglavnom i bude kada odlučite slijediti svoj san i raditi ono što volite.

Mr. Len-a je upoznao na svojoj rođendanskoj zabavi, na kojoj mu je ovaj bio DJ. Sprijateljili su se i formirali grupu Company Flow 1993. godine, a iste godine su izbacili i svoj prvi singl na vinilu, "Juvenile Techniques". Kasnije je grupu kompletirao Bigg Jus, a 1996. izašao im je debitantski EP "Funcrusher". Nakon njegovog izlaska, nekoliko major labelova se otimalo za grupu koja je ipak čekala vrijeme i priliku da potpišu ugovor pod svojim uslovima. Na kraju su potpisali za Rawkus Records i izbacili prvi album "Funcrusher Plus" 1997. godine.

Šta El-P sada misli o potezu potpisivanja za Rawkus, između ostalog, imat ćete priliku čuti kasnije u Pjesmi Sedmice Srednjeg Prsta, a nesuglasice koje su nastale nakon izlaska instrumentalnog albuma "Little Johnny From the Hospitul: Breaks & Instrumental Vol.1" 1999. godine, ipak su donijele mnogo dobroga, s obzirom da je nakon toga El-P osnovao Definitive Jux.

Label je relativno brzo stekao popularnost i opću prihvaćenost u rap krugovima, zahvaljujući uspješnim albumima Cannibal Ox-a (The Cold Vein) i Aesop Rocka (Labor Days), na kojima je El-P imao veliki udio i uticaj.

Company Flow, sada samo El-P i Mr. Len, korektno su se razišli 2001., a naredne godine El-P je izdao svoj debitantski solo album, "Fantastic Damage", koji mu je donio mnoge pozitivne kritike i opću prihvaćenost, ne samo u hiphop muzičkim krugovima.

Rhapsody je album stavio na #8 mjesto najboljih hiphop albuma desetljeća, a El-P-a i na listu najboljih 10 bijelih repera. Iako su takve liste uvijek relativno precizne i subjektivne, pa ih je nezahvalno uzimati kao mjerilo, u slučaju El-Pija se moramo složiti i reći da mu je tu i mjesto.

"Fantastic Damage" je izašao 14. maja 2002. za Def Jux naravno, a uspijeh i interes je u oktobru iste godine doveo do izlaska instrumentalne verzije albuma, na kojoj su bila još i tri remixa, tekstovi i video materijali.

El-P je 2004. izdao jazz fusion album "High Water" sa Blue Series Continuum-om, a 2005. je izašao "Collecting the Kid", koji se prije može nazvati kompilacijom nego drugim albumom.

Drugi album koji je do danas komercijalno najuspješnije El-Pijevo izdanje, zove se "I'll Sleep When You're Dead", a izašao je u martu 2007. i bio je na #78 mjestu US Billboard 200 liste.

El-P je bio i član grupe Central Services, koja nije stekla naročito veliku bazu slušatelja.

Kao producent i emsi surađivao je sa mnogim velikim hiphop imenima, među kojima su Aesop Rock, DJ Krush, Murs, Cage, Mr. Lif, Prefuse 73, Jedi Mind Tricks, Atmosphere i mnogi drugi, a dokle doseže njegov rad i zvuk i kakav uticaj ima može se osjetiti i na jednom od najboljih producenata sa ovih prostora, AC3Piju iz Zagreba, iz Sinestet ekipe. S druge strane, najveći uticaj na El-Pija je imala Public Enemy-jeva producentska ekipa The Bomb Squad.

Deseta Pjesma sedmice Srednjeg Prsta, je treća na "Fantastic Damage-u", "Deep Space 9mm", a odlično predstavlja i sažima El-Pijev stil i širok opus emsijaških i producentskih kvaliteta, ali naravno da je samo dio onoga što El-Pija čini jednim od najboljih američkih bijelih repera ikada.

"Deep Space 9mm" zvuči digitalno, klaustrofobično i futuristično, a istovremeno prljavo, masno i tvrdo. Produkcijski dovedeno do savršenstva, kako El-Piju i dolikuje, a agresivnost i energija ispunjuju ovu stvar od prve do poslednje sekunde. Matrica, za koju možemo reći da je jedna od njegovih najprepoznatljivijih, ubijena je rimama i repom El-Pija koji repa o svom životu, karijeri, strahovima i mnogim stvarima iz poznatog svemira, a multi-rima se ne bi postidio ni MF Doom. El-P je veliki poštovatelj i ljubitelj naučne-fantastike i često postavlja pitanja o prirodi realnosti, a to se jako osjeti i na njegovoj muzici. Deep Space 9 je ime svemirske stanice iz Star Treka, a milimetri je dijele od desete Pjesme sedmice Srenjeg Prsta, El-P - Deep Space 9mm!

DOWNLOAD

Ghetto Report 14 (28.03.2011.)

“Mi ili oni?”

Već nekoliko puta do sada u Ghetto Reportu govorili smo o porastu nasilja među raznoraznim bandama na ulicama Sarajeva i pokušali da našim slušateljima i čitateljima skrenemo pažnju na sve loše strane sudjelovanja u istima i vođenja takvog načina života. Vjerujemo da među onima koji prate naš rad ima jako puno mladih ljudi kojima bi takve riječi mogle nešto značiti. Teško je vjerovati da bilo kakva kolumna može uspjeti promjeniti stanje uma nekome ko se osjeća bijesno i nezadovoljno, ali smatramo da svaki pokušaj (pa i ovaj jako mali) ipak ima neku vrijednost. Zadnjih par izdanja Ghetto Reporta se prije svega bavilo temama vezanim za muziku (sva frka oko MOP-ija i BOBe) tako da smo za ovo četrnaesto izdanje odlučili obraditi jednu jako važnu temu koja ovih dana potresa naše kvartove i ulice.

Ne, nećemo vam ponovo pričati o pucanju suparničkih bandi, bodenju maloljetnika, premlaćivanju i maltretiranju u školama, pljačkanju kladionica, otimanju mobitela, paljenju i davljenju sirotih starica, jer o tome, vjerujemo, sve već jako dobro znate. Nećemo drviti ni o federalnoj vladi, kršenju ustava, ustavom sudu i CIKu, Karađorđevu za 2011., jer hiljade različitih stavova (vođenih vlastitim interesima prije svega) možete naći u svim dnevnim novinama i na svim vijestima. Ove sedmice odlučili smo se baviti jednom sasvim drugačijom prijetnjom koja prijeti da bukvalno pojede naš grad. Novi tip bandi koji se poput prave kuge velikom brzinom širi ulicama Sarajeva i koji ne pokazuje nimalo ljudskosti u svom ponašanju. Policiji su ruke bukvalno zavezane u ovom slučaju, iako bi bilo teško povjerovati da bi bilo drugačije i da nisu, dok se ujedanje, lajanje, režanje i Bog zna kakvi sve ne urlici prolamaju kroz sarajevsku noć.

Dame i gospodo, dobrodošli u Sarajevo, grad pasa lutalica.

Bez obzira na ovaj prilično komičan (ili bolje rečeno tragikomičan) uvod, sigurni smo da većini naših slušaoca u Sarajevu ova priča nije ni namanje smiješna. Svi koji su imali priliku da u gluho doba noći susretnu jednu od ovih bandi i pogledaju u čeljusti njenih pripadnika znaju koliko je situacija ozbiljna. Možda je najbolje da vam kažemo ovako, dovoljno je ozbiljna da je samo jedan istaknuti član čopora iz Hrasnog, poznat pod nadimkom Spanki (puno ime nepoznatno), prije nego što su ga napokon sklonili sa ulica ugrizao osamnaest osoba. Da, dobro ste čuli i pročitali, osamnaest! U podzemlju kruže priče da se Spanki zakleo da će se osvetiti onima koji su odgovorni za njegovo hapšenje nakon odsluženja kazne. Istinska legenda sarajevskih čopora.

Jako je važno razjasniti jednu stvar. Svi članovi ekipe Srednjeg Prsta su ljubitelji životinja i nikada nijednom od ovih nedužnih stvorenja ne bi željeli neku nesretnu sudbinu. S druge strane, svi mi imamo i mozak koji znamo koristi za razliku od mnogih nevladinih organizacija, ljubitelja životinja…i očigledno, mrzitelja ljudi. Prosto je nadrealno da nas mnoga od tih udruženja pokušavaju ubjediti u ispravnost zakona o zaštiti životinja koji ne predviđa prostor za smještaj istih. Svi ti veliki ljudi kojima su srca puna ljubavi prema jadnim i nedužnim životinjima se za iste bore tako što ih puštaju da u čoporima lutaju ulicama. Gladne. Izmučene. Bijesne.

Iz udruženja “Av-Mau” su na slučaj kada je pas ugrizao 10-godišnje dijete reagovali izjavom da je “dječak izazivao psa prije nego što ga je on ugrizao”. Dakle, dragi naši sugrađani, slijedeći put kada vas vaš lokalni šaner presretne u mraku prolaza i nanese vam tjelesne povrede budite svjesni da će njegova odbrana biti da ste ga izazivali?! Jasno je da životinje ne možemo optužiti za njihove postupke i da nevina stvorenja nisu odgovorna. Odgovorni su oni koji se zalažu da ti psi lutaju ulicama i oni koji su plaćeni da rješavaju ovakva pitanja.

Činjenicu da vrlo dobro znamo o čemu govorimo potvrđuje i slučaj kada se naš voditelj Tread Leshy našao u direktnom sukobu sa jednim dobrinjskim čoporom (srećom bez većih posljedica), a slična sudbina nije zaobišla ni urednika Prezu koji se vraćajući kući sa Srednjeg Prsta zadesio između dvije sukobljene bande na regionu Malte. Sigurni smo da je ovakvih primjera na hiljade, a s obzirom da je pred nama sezona parenja pravi spektakl tek treba da počne. Dvadeset hiljada pasa lutalica na ulicama glavnog grada. San svakog istinskog ljubitelja životnja.

I dok noću, ležeći u našim toplim krevetima, osluškujemo lavež i urlike koji odjekuju našim kvartovima , postavlja se ružno, žalosno, ali neizbježno pitanje: ko je slijedeći? Mi ili oni?

Srednji Prst Podcast

Download 28.03.2011.

23. izdanje Srednjeg Prsta na Federalnom radiju! Ghetto Report, Pjesma Sedmice, Bring Da Ruckus, Na Balkanski Način, My Cup Of Tea...sve je tu. Dakle, jedno kompletno izdanje sa svim rubrikama. Preporuka svima koji sinoć nisu slušali.

Srednji Prst Rap Show #23 (28.03.2011.)

Ekipa Srednji Prst Rap Showa večeras u kompletnom sastavu. Dakle, za razliku od prošlog puta, večeras sve rubrike na broju. Ghetto Report, Bring Da Ruckus, Pjesma Sedmice, Na Balkanski Način i My Cup Of Tea. Obećali smo da ćemo vam nadoknaditi to što je prošli put bilo malo skromnije izdanje. To je to!

Ghetto Report #14: Sarajevom kruži najnovija prijetnja koja hoda na četiri noge. Građani noću ulicama grada hodaju u strahu, a svaki novi dan donosi i nove žrtve. U narednom periodu se očekuje još veća eskalacija nasilja povezanog sa ovom jako neugodnom pojavom. O čemu se radi saznajte u četrnaestom izdanju Ghetto Reporta.

Bring Da Ruckus: Potop novih kvalitetnih bengera i bukvalno ne znamo šta da izbacimo sa liste. Ukoliko bude vremena zavrtimo sve, a ako ne onda skontamo već nešto.
The Game, Mobb Deep, Fat Joe feat Raekwon, Trinity, Cannibus, Large Pro, Dr. Dre feat Swizz Beatz, Lil Wayne feat Rick Ross, The Game feat Lil Wayne, Crooked I, Action Bronson feat Maffew Ragazino, Rock, Tech N9ne.

Pjesma Sedmice #10: Nova sedmica i nova stvar koja će nama (a nadamo se i vama) obilježiti narednih sedam dana. Večeras ćemo čuti priču o čovjeku koji je pokrenuo svojevrstan avangardni pokret u modernom rapu. Njegov prvi album sa grupom, koju su pored njega činili još jedan MC i jedan DJ, je bez sumnje jedan od najtvrđih klasika ikada, a deseta Pjesma sedmice je sa njegovog prvog solo albuma. Posljednjih godina je izbacio i nekoliko polovičnih albuma, a i čitava ekipa koja je išla uz ovo ime se nekako izgubila. Ipak, ovaj brat po boji kože je iza sebe ostavio najmanje dva odlična albuma što je, složiti će te se, veliko postignuće.

Na Balkanski Način: Ove sedmice vraćamo se i sa novim domaćim stvarima nakon što smo prošle sedmice vrtili samo Natea. Dobili smo i nekoliko stvari na e-mail. Neke vrtimo, neke ne. Nastavite i dalje slati stvari na srednjiprst@gmail.com
Edo Maajka, Fatalista, Mak feat Avenger, Direct feat Convict Ekipa, Seng feat Boom Box, Neymar & Don Adnan.

My Cup Of Tea: Nova porcija brutalnog MC-ijanja na britnaski način. Večeras vrtimo kombinaciju starijih i novijih stvari sa grime scene. Neke od njih je vrtio i odlični DJ Zinc u petak.
Boy Better Know, Ghetts feat Griminal, Flowdan feat Wiley, Crazy Titch, Chipmunk.

Slušamo se.

202: Dječaci @ The Bar (Internet)

Nakon što smo u prošlim sedmicama napravili pauzu sa našom novo rubrikom 202, ove sedmice nastavljamo sa trećim u seriji tekstova sa starog Srednji Prst bloga iz vremena dok smo emisiju radili na 202-ci. Kolega Sharana piše o greškama koje su napravili organizatori prvog solo nastupa Dječaka u Sarajevu. Iz vremena kada su Dječaci još uvijek radili ubitačnu muziku. Uživajte.

Dječaci @ The Bar (Internet)

Vjerovali ili ne, očajnički sam se trudio dovesti Dječake u Sarajevo. Bila je tu hrpa pokušaja, ali ili na određeni datum Dječaci nisu mogli, ili je nedostajala lova, ili bi klub otkazao, tako da je sve ostalo na dogovorima. Zato sam se apsolutno oduševio kada je na moj mobitel stigao SMS sa jednostavnim sadržajem – Dječaci, petak u Internetu (Za one koji ne znaju, Internet je stari naziv The Bara, op.a.)

Neću vam sad pričati o koncertu, i svom iskustvu na istom, jer ste imali priliku pročitati report sa koncerta iz pera/tastature našeg drugara Treada. Ovaj tekst puca na jednu drugu temu, u kojoj su Dječaci samo primjer, a možemo ga primijeniti na bilo koju svirku manjeg, lokalnog hip hop / rap / metal / rock / HC / punk artista. We'll stick to Hip Hop, bitchez.

Rebuilt Casa je ekipa ljudi koji su zaslužni za seriju sjajnih koncerata u glavnom gradu BiH, i njegovom klubu ''The Bar''. Da, ti su ljudi doveli Ajsa, ti su ljudi doveli Marchela, ti su ljudi doveli Elemental, i srećom, ti su ljudi doveli i Dječake.

Međutim, fundamentalna greška se javila kod organizovanja i promocije koncerta Dječaka u gradu Sarajevu, što i nije samo greška Rebuilt Case, nego dosta organizatora manjih underground eventa, a i sam sam ispušio par puta zbog iste stvari. O čemu je riječ, read on... Dosta organizatora nikako ne mogu shvatiti činjenicu da ponekad samo ime prodaje artista. To je npr. u slučaju Marchela. Marchelu ne trebaju plakati – trebaju u nekoj razumnoj količini, ali stvarno nije potrebno da se izlijepi cijeli grad sa njegovim imenom, jer je on svojom muzikom i radom na sceni jako dobro poznat i izvan hip-hop krugova. Ono što je bilo zamjetno za vrijeme promocije Dječaka je nedostatak iste! Razumijete li šta želim da kažem? Dječaci su novo meso na području Bosne i Hercegovine, i iako je promocija istih krenula 2005.godine na sarajevskom Radiju 202 od strane ekipe KRU, oni su još uvijek nepoznanica, anonimusi za koje zna određena ekipa.

Naravno, ni sami Dječaci za to nisu krivi – oni imaju svoj način rada i djelovanja, a organizatori se ne moraju čuditi maloj posjećenosti svirke. Iako je svirka bila energična, jako energična, i iako je atmosfera bila sjajna u The Baru tog petka, ja sam jednostavno žalio što se više ljudi nije pojavilo na njihovom prvom samostalnom koncertu u Sarajevu. Imam osjećaj da je organizator igrao na onu kartu ''Hajdemo mi još jedno ime pritefteriti u našu knjigu organizovanih događaja, i važno je samo da otplatimo ljudima povratne karte.'' To ne funkcioniše, barem ne bi trebalo stvari postavljati tako ako ste pravi zaljubljenik i ljubitelj onog što radite.

Ono što se redovno dešava je konstantno bombardovanje ljudi sa velikim imenima, tako da kad se desi manji koncert, organizatori se uopće ne brinu za taj bend. A tu je bit problema – ne postoji veliki i mali koncert, veliki i mali bend, postoje samo dobri i loši bendovi i dobro i loše organizovani nastupi.

U suštini je to to – ovdje je riječ o nedostatku promocije za jedan mladi bend koji treba promociju VIŠE nego 15 pari mikrofona i bombastičnog razglasa. Oni trebaju masu koja će čuti za njih. Ne zamišljam ni ja 10.000 ljudi, jer to nije selekcija koja treba da se desi. Zamišljam samo solidnu hrpu ljudi – ma iskreno, Dječaci su toliko dobri da zamišljam pun klub ljudi koji skakanjem mrve sve pred sobom.

Još par zamjerki o kojima neću pisati traktate, ali mislim da su jako, jako važne za efikasan nastup. Mislim da je bilo jako, jako glupo pustiti ljude na binu, a da nemaju sve što im je potrebno na toj bini. Sjećam se da sam najmanje 5 puta dodao svoju kriglu pive Kid Rađi, prije nego što su na stage stigla pića za bend. To su te neke male sitnice koje će svima, ako ništa, obezbijediti ugodnije slušanje, i barem jednu pjesmu više na nastupu, a ljudima na bini pomoći da se lagodnije osjećaju i lakše repaju.

U našim malim underground muzičkim zajednicama, Internet je najbolji način promovisanja, ali dragi organizatori, neće vas ubiti da iskopirate nekih 1000 flajera za promociju. Ipak, flajeri ostaju u džepu, a ja dosad nisam upoznao nekoga da je uspio zgurati monitor u džep.